widgeo.net
widgeo.net

Biblija je najčitanija i najprodavanija knjiga svih vremena.

31.07.2010.

Da li su muslimani u pravu da je biblija izmjenjena?

1.http://www.islamlies.com/ 2.Kako je Crkva birala evanđelja? Je li istinita teza da je rana Crkva od mnoštva proturječnih izvješća o Isusovu životu izabrala četiri koja su joj najviše odgovarala, ali za koje nema jamstva da predstavljaju pravu istinu o Isusu? Neki pak iznose tezu kako su prvi kršćani prihvaćali sve spise o Isusu, a nakon što je Rimsko Carstvo podržalo jednu od kršćanskih grupa, ta je grupa proglasila službenima četiri evanđelja, a ostale proglasila krivovjernim. Biblijska istraživanja koja su provođena kroz zadnja dva stoljeća rezultirala su otkrićima koje danas većina znanstvenika prihvaća. Prema njima, u prvim desetljećima nakon Isusove smrti, u tadašnjoj je kršćanskoj zajednici još bila prisutna živa usmena i osobna predaja onih koji su vidjeli Isusa. No, nakon polovice 1. stoljeća, bilo je sve manje očevidaca i počela se osjećati potreba da opiše zemaljski život, djela i poruku Isusa Krista. Moguće je također da je tada kršćanstvo došlo u opasnost da se zatvori u sebe, da postane mistično, samo duhovno, a premalo povijesno, te je trebalo duhovnom i unutrašnjem za protutežu iznijeti stvarno događanje, povijesnu osobu Isusa Krista. Rastom zanimanja za zemaljskog Isusa, nastaju i spisi o njegovom zemaljskom djelovanju, njegovim izrekama i njegovoj osobnosti. No, osim spisa koje danas nalazimo u Bibliji, pojedine gnostičke zajednice, koje su naučavale drugačije učenje, stvaraju svoja evanđelja u kojima opravdavaju vlastiti nauk (npr. da je Isus samo Bog, a ne i čovjek, ili da je njegovo tijelo bilo samo privid, ili da je Juda zaslužan za spasenje zato jer je omogućio Isusovu smrt, ili da Isus nije umro na Križu nego se to svima pričinilo, ili da je Šimun Cirenac sam umjesto njega nosio križ i sl.), dok se kršćanstvo borilo protiv takvog iskrivljavanja Isusove poruke. Danas se, općenito, niti među nekršćanskim stručnjacima, ne priznaje autentičnost tih spisa, tj. ne smatra se da nam oni govore nešto o povijesnom Isusu što bi nam bilo prešućeno u Novom zavjetu. Inače, o temi povijesnog Isusa raspravljamo ovdje. Inače, antički gnosticizam javio se prije kršćanstva, kao kolekcija istočnjačkih religijskih filozofija, redovito po prirodi dualističkih (utemeljenih na borbi dobra i zla). Gnosticizam je preživljavao koristeći parazitski modus, tj. napadajući druge religijske sisteme i koristeći njihove simbole za svoj cilj. Tako je i Isusova povijesna ličnost iskorištena za prenošenje gnostičkog mitološkog nacrta, a imena Isusovih apostola kao navodnih pisaca su iskorištena u svrhu postizanja većeg autoriteta (često se tako u apokrifnim spisima spominje kako je Isus nekolicini apostola prenio tajni nauk koji nije bio namjenjen širem puku, pa se zato nalazi samo u tom evanđelju). U svojim različitim mitološkim formama, gnosticizam podržava panteon božanskih bića, i to njih između 2 i 30. Njegov osnovni mit pripisuje stvaranje materijalnog svijeta nižem, zlom bogu demiurgu, dok je Isus, nebeski otac, dobar bog iznad svakog znanja. Materija je po toj teoriji zla, kao i ljudsko tijelo. U stvaranju čovjeka je "tračak božanskog" ostao uhvaćen u nekim ljudskim tijelima. Spasenje se stoga sastoji u oslobađanju tog djelića božanskog od njegovog materijalnog zatvora, a jedini put prema spasenju je tajno znanje gnostičkog mita, koje je otkriveno samo izabranima (zato se gnostička evanđelja nazivaju i apokrifna, tj. tajna, skrivena). U tom sustavu, Isus nije mogao stvarno postati čovjek jer bi to značilo da je dobro božansko pomiješano s zlim materijalnim. Iz toga proizlazi da se je Isus samo pričinio kao čovjek. Stari su kršćani ovakav teološki pristup nazivali doketizam. Valja napomenuti kako u tom periodu nastaju i apokrifna evanđelja kojima cilj nije propagirati gnosticizam, već zadovoljiti znatiželju puka i nadopuniti praznine u kanonskim evanđeljima, pa tako nastaju razne maštovite priče o Isusovu djetinjstvu, Svetoj obitelji, apostolima i sl. Tako npr. u Tominom evanđelju djetinjstva dijete Isus proklinje dječaka koji mu je zasmetao, pa ovaj umire, nakon čega Josip opominje Isusa. Tomino evanđelje završava time što Petar govori da žene nisu dostojne života, Isus nadodaje da žena mora postati muškarac da bi ušla u kraljevstvo nebesko. Nikodemovo Evanđelje govori o tome da je židovsko Veliko vijeće nakon uskrsnuća priznalo da je Isus uskrsnuo. Pseudo-Matejevo evanđelje opisuje da se na putu po Egiptu palma sagiba da bi Marija ubrala plodove, a put od trideset dana oni prevaljuju za jedan dan, Ipak, neki su dijelovi tih apokrifa (barem u globalu, bez mitskih detalja) bili u skladu s apostolskom predajom. Tako je Jakovljevo Protoevanđelje, nastalo sredinom 2. st., izvršilo veliki utjecaj na umjetnost, pobožnost i liturgiju, premda je u Gelazijevu dekretu osuđeno kao apokrifno. Naime ono spominje imena Marijinih roditelja Jaokima i Ane, te pripovijeda Marijino čudesno začeće i djetinjstvo, kao i njeno uvođenje u hram i život u hramu. No, da se vratimo Bibliji odnosno kanonskim evanđeljima, niti ona nisu strogo povijesni doklumenti već je za njih ključno je da objavljuju Radosnu vijest kao prvotni događaj čovječanstva, kao odlučujući Božji zahvat ostvaren u Isusu Kristu. Opisujući povijesnog Isusa, evanđelisti prvenstveno žele pokazati da je došlo vrijeme ispunjenja onoga što je Bog obećavao po prorocima. To dokazuju Isusova djela, njegova smrt i uskrsnuće. Evanđelisti se ne zanimaju previše za početke Isusova života, njegov odgoj, karakter, osobnost. Iznose tek one teme koje su potrebne za rješenje problema prve Crkve i tadašnjih ljudi. Zato svako od četiri evanđelja ima vlastite vidike i nose pečate sredine u kojoj se pisani i kojoj su upućeni. Matejevo evanđelje dijalogizira sa Židovima pokazujući im da je Isus izrastao kao ispunjenje onoga što je naviještano u Starome zavjetu. Luka i Marko nastoje poganskim, rimskim i grčkim narodima, opisati važan događaj koji se dogodio među Židovima u Palestini. Crkvena predaja iz 2. st. pripisuje autorstvo sinoptičkih evanđelja apostolu Mateju, Petrovom učeniku Marku i Pavlovom učeniku Luki. Danas se najčešće smatra kako su Matejevo i Lukino evanđelje nastali po predlošku Markovog evanđelja, te iz još jednog izvora koji je sadržavao Isusove izreke i govore, a kojeg se naziva ''Q'' (prema početnom slovu njemačke riječi Quelle - izvor). Prema toj teoriji se je nakon nestanka ''očevidaca od početka'' (Lk 1,2) osjetila potreba zapisivanja apostolske predaje. Zgode koje su isprva bile prenošene odvojeno i neovisno, počele su se povezivati ponekad kronološki (dan u Kafarnaumu - Mk 1,16-39), ponekad po srodnosti (odsjek o pet raspra - Mk 2,1 - 3,6). Iz tih manjih cjelina prerasla je predana građa u veće zbirke. Tako je nastao izvor izreka Q. Budući da se Crkva uskoro počela širiti onkraj granica Palestine i aramejskog jezika, najvažnija se predana građa prevodila na grčki jezik, prikladan za sporazumijevanje u cijelom Rimskom Carstvu. Iz građe koja je do njega došla, što pisanom, što usmenom predajom, sastavio je neki pisac prvo Evanđelje po Marku. Druga su dva duhovno plodna čovjeka rane Crkve, neovisno jedan o drugome, Evanđelje po Marku i Q izvor uzeli kao polaznu točku svaki za svoj prikaz evanđelja. Svakomu je od njih bila dostupna i druga predana građa, ona koja se nalazi samo u svakom pojedinom od njih. Tako su nastali Evanđelja po Mateju i Luki. Što se tiče nekakvih teorija urote prema kojima bi četiri kanonska evanđelja bila umjetno nametnuta kao legitimna ili da su kroz povijest izmijenjena, za takve teze povijesne činjenice ne daju osnova. Mnoštvo podataka svjedoči o tome da su jedino ta četiri evanđelja bila među vjernicima prihvaćena, i to od najranijih vremena, te u obliku kakav i danas imamo. Najstariji pronađen prijepis dijela evanđelja je Ivanov, na papirusu iz Egipta, nastao oko godine 125., koji sadrži nekoliko redaka Pilatova razgovora s Isusom (Iv 18, 37-38). Drugi pronađeni egipatski papirusi, nastali između 130. i 150. godine sadrže dijelove ostala četiri evanđelja. Tzv. papirusi Chestera Beattya, otkriveni 1931, nastali oko 200.-250. godine. sadrže sva četiri evanđelja, Djela apostolska, Pavlove poslanice i Otkrivenje. ''Didache'' ili ''Nauk dvanaestorice apostola'', djelo napisano između 80. i 110. godine, doslovno navodi tekstove iz Mt i Lk. U njemu se citira oko 30 mjesta iz evanđelja i četiri puta izričito napominje: ''Tako je to opisano u Gospodnjem evanđelju.'' Klement Rimski u poslanici Korinćanima, pisanoj oko 95. godine, navodi šest tekstova koji se nalaze u Mt i u Lk, iako ne doslovno (također citira i Djela apostolska, te poslanice Rim, 1 Kor, Ef, Tit, i 1 Pet). Ignacije Antiohijski (umro oko 110.) u svojih sedam poslanica posebno spominje Ivanovo Evanđelje, a citira i više rečenica iz Matejeva i Ivanova evanđelja (kao i iz poslanica Rim, 1 i 2 Kor, Gal, Ef, Fil, 1 i 2 Tim, Tit). Biskup u Hijerapolisu Papija (oko 90.-150.) govori o tome kako je on osobno ispitivao što su govorili Isusovi učenici, te pripovijeda o nastanku Markova i Matejeva evanđelja, navodeći kako je Marko, Petrov tumač, pisao prema svom sjećanju Petrovih govora, pazeći da ne ispusti ništa od onoga što je čuo i da ne napiše ništa krivo. O Mateju Papija piše da je on hebrejski složio Isusove govore, koje je svatko tumačio onako kako je znao. Tu bi se zapravo moglo raditi o spomenutom Q izvoru. Poznati filozof i apologet Justin (100.-165.) rođen je u Palestini, obraćenje doživio u Efezu, a oko 150. godine dolazi u Rim. Napisao je dvije ''Apologije'' i ''Dijalog s Trifonom'', u kojima navodi tekstove evanđelja. U prvoj ''Apologiji'' piše da se kršćani običavaju nedjeljom sastati, i oni iz grada, i oni sa sela, i čitati ''apostolske komentare i proročke spise''. Izraz ''komentari'' je prijevod grčke riječi ''aponnemota'', što znači ''uspomena''. Justinov učenik Tacijan iz Sirije (120.-?) piše djelo ''Diatessaron ili Slaganje četiriju evanđelja''. Tertulijan (155.-220.) pak svjedoči kako su četiri evanđelja prihvaćena u afričkoj Crkvi, te kaže da ih treba promatrati kao cjelinu. Isključivo četiri evanđelja prihvaćaju i predstavnici egipatske Crkve. Tako Teofil Antiohijski u djelu ''Ad Autolycum'', napisanom oko 180. godine, izričito spominje početak Ivanova evanđelja i Ivana kao njegova pisca. Klement Aleksandrijski (150.-215.) prenosi tradiciju o redoslijedu četiri evanđelja i o njihovim piscima. Origen (oko 185.-253.) u svom djelu ''Homilija Lukina evanđelja'' kaže da su samo četiri evanđelja prihvaćena od strane Crkve i da su samo oni norma vjere. Origen u svoje doba već poznaje i druge spise koji slove kao evanđeoski, pa tako navodi Tomino i Matijino evanđelje, ali navodi da su isključena iz upotrebe u Crkvama kao apokrifna. Irenej (130.-200.) je svjedok crkava Azije, Rima i Galije. On se dobro sjeća Ivanova učenika Polikarpa, o čemu piše u ''Poslanici Florinu'', pa time dotiče i apostolska vremena. Irenej smatra da je glede evanđelja, njihova broja i svih ostalih podataka u vezi s njima, tako velika sigurnost i čvrstoća, da i sami heretici ne pokušavaju obezvrijediti ih, nego čak i oni iz tih knjiga pokušavaju dokazati ispravnost svoga nauka. Tako se ebioniti pozivaju samo na Matejevo evanđelje, Marcion samo na Lukino, doketi samo na Markovo, valentijanci pak samo na Ivanovo. Muratorijev kanon je fragment spisa s konca 2. stoljeća nepoznatog autora. Zove se po milanskom knjižničaru Muratoriju, koji ga je pronašao 1740. godine. U njemu se također poimenično spominju četiri evanđelja. Ista je situacija i u latinskim rukopisima zvanim ''Antimarcionitski prolozi'', nazvanim tako jer pišu protiv Marcionova nauka, koji potječu s kraja 2. ili početka 3. stoljeća, te govore o piscima četiri evanđelja. Dakle, iz svih ovih izvora proizlazi kako sve tadašnje mjesne crkve već u 2. stoljeću prihvaćaju isključivo četiri evanđelja kao završenu zbirku. To je mnogo ranije nego što je Crkva dobila slobodu u Rimskom Carstvu, te nije plod nečije samovolje. Nasuprot tome, apokrifna evanđelja ili bilo kakve usporedne priče o Isusu, nikada nisu bile prihvaćene u široj kršćanskoj zajednici.

31.07.2010.

Muslimani o Bibliji, preuzeto sa:http://www.sandzaknews.com/forum/showthread.php?t=517

Ovo je samo jedan dio, ostatak mozete procitati na navedenoj adresi "Sellam alejkum Zeleo bih vas upoznati sa prve tri Allahove knjige(Tevrat,Zebur i Indzil) sa odobrenjem preduzeto iz "Ministarstva islama,vakufa u saradnji sa Humanitarnom organizacijom"Ibrahim bin Abdul Aziz Al Ibrahim" Kraljevina Saudijska Arabija Bismillahi Rahmani Rahim IMENA KNJIGA STAROG I NOVOG ZAVJETA,UTVRDZIVANJE NJIHOVIH ISKRIVLJENOSTI I NJIHOVO OPOVRGAVANJE Prva knjiga sadrži četiri poglavlja: Prvo poglavlje: Navođenje imena knjiga i njihovo nabrajanje Drugo poglavlje: Dokazi da sljedbenici Knjige nemaju neprekinut lanac prenosilaca Starog i Novog zavjeta i neosnova-nost tvrdnje da je današnja Biblija nebeska Objava. Treće poglavlje: Dokazi da je ova Biblija prepuna protu-riječnosti, grješaka i iskrivljivanja. Četvrto poglavlje: Dokazi postojanja derogacije u knjigama oba Zavjeta. Prvo poglavlje: Navođenje imena knjiga i njihovo nabrajanje: Kršćani dijele svoje knjige na dva dijela: Prvi dio: Knjige za koje smatraju da su pisane posredstvom vjerovjesnika koji su živjeli prije 'Isava a.s.,nazivaju ih "Stari zavjet" ili "Davni (Drevni) zavjet". Drugi dio: Knjige za koje smatraju da su pisane po nadahnuću, nakon Isava a.s. i nazivaju ih "Novi zavjet". Stari i Novi zavjet zajedno sačinjavaju "Bibliju". To je grčka riječ sa značenjem "knjiga", a na omotu te knjige koja sadrži Stari i Novi zavjet pišu "Sveta knjiga". Prvi dio njihove Svete knjige2 je Stari zavjet, i on sadrži 39 poslanica3: 1 . Knjiga Postanka 2 . Knjiga Izlaska 3 . Levitski zakonik 4 . Knjiga Brojeva 5 . Ponovljeni zakon Ovih pet knjiga naslovili su kao "Poslanice Mojsijeve"ili Tora. Tora je riječ hebrejskog porijekla a ima značenje: zakon, pravo i podučavanje. Međutim, oni danas pod riječju Tora podrazumijevaju Stari zavjet, tj. Pet knjiga Musaovih a.s. i knjige koje slijede: 6 . Jošua o Suci 7 . Knjiga o Ruti 8 . Prva knjiga o Samuelu 10 . Druga knjiga Samuelu 11 . Prva knjiga o Kraljevima 12 . Druga knjiga o Kraljevima 13 . Prva knjiga Ljetopisa 14 . Druga knjiga Ljetopisa 15 . Knjiga Ezrina 16 . Knjiga Nehemijina 17 . Estera 18 . Job 19 . Psalmi1 (Davidovi)2 20 . Poslovice (Salomonove)3 21 . Propovjednik 22 . Pjesma nad pjesmama 23 . Izaija 24 . Jeremija 25 . Tužaljke (Jeremijine) 26 . Ezekiel 27 . Daniel 28 . Hošea 29 . Joël 30 . Amos 31 .Obadija 32 .Jona 33 . Mihej 34 . Nahum 35 . Habakuk 36 . Sefonija 37 . Hagej 38 . Zaharija4 39 . Malahija (Ovaj vjerovjesnik je živio 420 g.p.n.e.)1 Samirije2 od svih ovih knjiga priznaju samo sedam: Pet knjiga Musaovih, Jošua i Sudije. Taj samurijski Tevrat se razlikuje od hebrejskog kojeg su prihvatili jevreji, a njih dva se opet razlikuju od grčkog Tevrata. U grčkom Tevratu se nalazi sedam poslanica vise nego u hebrejskom, koje se nazivaju apokrifnim poslanicama, a to su: 1 . Baruh (izraelskog vjerovjesnika) 2 . Tobija 3 . Judita 4 . Mudrost Salomonova 5 . Knjiga Jošue sina Sirahova (latin. Ecclesiasticus) 6 . Prva knjiga o Makabejcima 7 . Druga knjiga o Makabejcima I sa ovim grčki Tevrat obuhvata 46 poslanica. A što se tiče Novog zavjeta koji predstavlja drugi sastavni dio njihove Svete knjige on, sada, sadrži 27 poslanica pod sljedećim imenima: 1 . Evandelje3 po Mateju 2 . Evandelje po Marku 3 . Eyandelje po Luki 4 . Evandelje po Ivanu Izraz "evandelje" je rezervisan za ove četiri poslanice, pa se koristi izraz "četiri evanđelja". Riječ "evandelje" je uzeta od grčke riječi "inkilijus" ili od koptske riječi "inklijun" koja znači "radosna vijest" ili "podučavanje". Međutim, oni danas pod pojmom "evanđelje" podrazumijevaju knjigu koja obuhvata sve knjige Novog zavjeta, tj. navedena četiri Evanđelja i njihove sljedeće dodatke: • . Djela Apostolska • . Pavlova poslanica Rimljanima • . Prva poslanica Korićanima • . Druga poslanica Korićanima • . Pavlova poslanica Galaćanima • • . Pavlova poslanica Efežanima . Pavlova poslanica Filipljanima • . Pavlova poslanica Kološanima • . Pavlova prva poslanica Solunjanima • . Pavlova Druga poslanica Solunjanima • . Pavlova prva poslanica Timoteju • . Pavlova Druga poslanica Timoteju • . Pavlova poslanica Titu • . Pavlova poslanica Filemonu • . Pavlova poslanica Hebrejima • . Jakovljeva poslanica • . Prva Petrova poslanica • . Druga Petrova poslanica • . Prva Ivanova poslanica • . Druga Ivanova poslanica • . Treća Ivanova poslanica • . Juditina poslanica • . Otkrovenje (Ivanovo) • Prema tome ukupan broj poslanica Svete Knjige kod kršćana ima sljedeći redosljed: • U hebrejskom Tevratu: Stari zavjet (39) + Novi zavjet (27) = (66) poslanica. • U grčkom Tevratu: Stari zavjet (46) + Novi zavjet (27) = (73) poslanice. • Po naredbi vladara Kostantina (I)1 održan je skup kršćanskih učenjaka 325. godine n.e. u gradu Nikeji (Nice)1 radi donošenja suda o sumnjivim poslanicama. Ovaj skup je, nakon savjetovanja i dugih razgovora donio odluku da se prihvati samo poslanica Judite, a odbaci ostalih (14) jer su sumnjive, izmišljene i neprihvatljive. Te poslanice su: 1 .Estera 2 . Jakovljeva poslanica 3 . Druga Petrova poslanica 4 . Druga Ivanova poslanica 5 . Treća Ivanova poslanica 6 . Judina poslanica 7 . Poslanica Hebrejima (pripisuje se Pavlu) 8 . Mudrost Salomonova 9 . Toba 10 . Baruh 11 . Knjiga Jošue sina Sirahova 12 . Prva poslanica Makabejaca 13 . Druga poslanica Makabejaca 14 . Ivanovo otkrovenje (Ivanovo božansko proviđenje) To se jasno vidi u uvodu knjige Poslanice Juditine koju je napisao Jérôme2 (umro 420. g.n.e.). Nakon samo 39 godina .(364. g.) održan je, u gradu Ludisija novi skup kršćanskih učenjaka koji zaključuje da se mora priznati prvih sedam poslanica (pogledaj od broja 1-7) koje je skup u Nikeji odbacio, i smatrati ih ispravnim i neiskrivljenim, a narednih sedam (pogledaj od broja 8-14) lažnim, iskrivljenim i patvorenim, pa se ne dozvoljava njihovo prihvatanje. Skup je te zaključke potvrdio javnim proglasom. Ponovo, nakon 33 godine, (397.g.) održava se novi skup kršćanskih učenjaka u gradu Kartaga, (koji se nalazi u Tuniskom zalivu) i ovaj skup zaključuje da se moraju priznati i uzeti ispravnim i drugih sedam poslanica (od broja 8-14) koje su odbacila dva predhodna skupa smatrajuci ih sumnjivim i laznim.Dakle ovaj kartaski skup je ponistio zakljucke dva ranije odrzana skupa i ustvrdio da su sve sumnjive i lazne poslanice,ustvari istinite i prihvatljive za ogromnu velicinu krscanskog svijeta. I na ovome se ostalo 12 vjekova,sve do polovine 16 stoljeca,kada se pojavola protestanska sekta,koja je odbacila slijedece knjige: Juditinu poslanicu Mudrosti Salomonovu Knjigu Tobijinu Lnjigu Baruhinu Knjigu Josue sina Sirahova,i Prva knjiga o Makebejcima Od poslanice "Ester" koja se sastojala od (16) poglavlja protestanti su prihvatili samo 9 prvih poglavlja(do kraja treceg pasusa u desetom poglavlju) a odbacili sve od (4-og) pasusa desetog poglavlja do ,kraja 16-og poglavlja.Za ispravnost tog postupka navode slijedece dokaze: 1. Hebrejski originalni text ovvih poslanica ja zagubljen i postoji samo njihov prijevod 2.Jevreji ibrijaskog porijekla ne priznaju ove apokrifne poslanice Starog zavjeta 3.Ove poslanice odbacuju mnogi krscani i nisu se slozili u tome da se ispravne 4.Jerome(umro 420 god.) je za ove poslanice rekao da nisu kompletne i dovoljne da utvrde i rijese vjerska pitanja 5.Klaus je izjavio da se neki dijelovi ovih poslanica ne mogu procitati 6.Istoricar Eusebius je izjavio da su ove poslanice iskrivljene,a narocito Druga knjiga o Makabejcima Pogledaj kako su knjige koje odbacise hiljade predhodnika,zbog zagubljenosti njihovih originala,njihove iskrivljenosti,odbacenosti od strane jevreja,postale kod danjasnjih krscana prihvatlivim,nadahnutim i obaveznim da se slijede.A katolicka crkva i danas prihvata sve te apokrifne,sumnjive i lazne knjige,svejedno pripadale one Novom ili Starom zavjetu,slijedeci odluke skupa iz Kartage. A kakvu vrijednost i smisao ima ono sto ovi danas prihvataju ono sto su odbacili njihovi predhodnici!? Odrzani skupovi predstavljaju samo temelj i osnovu za razilazenje krscana koji sumnjaju u ispravnost i bozansko porijeklo svojih knjiga."

31.07.2010.

O sektama preuzeto sa http://hermetizam.com/index.php?option=com_content&view=article&id=268&Itemid=134

ZONA SUMRAKA: SEKTE I KULTOVI Kultovi, divni izvana, ali iznutra vrlo manipulantski. Vođe kultova očajni u namjeri da vas privuku da im se pridružite, žele vašu poslušnost, vaše vrijeme i vaš novac. Kultovi koriste sofisticirane oblike kontrole uma te tehnike regrutacije koje se s vremenom usavršavaju. Čuvajte se mišljenja da ste imuni na upletanje u kultove, kultovi imaju milijune sljedbenika diljem svijeta koji su nekad mislili da su imuni, a i dalje nisu svjesni da su u kultu! Kako bi ste prepoznali kult, morate znati kako funkcioniraju i morate razumjeti tehnike koje koriste. Ovaj članak ima za cilj upravo to da vas tome nauči. Ovaj članak razotkriva tajne tehnike koje će kultovi upotrijebiti kako bi vas prevarili i kontrolirali. Vođe kultova ne bi željeli da ovo pročitate, ali ipak pročitajte. Jednom kada shvatite kako kultovi funkcioniraju, moći ćete lakše prepoznati i izbjeći njihove regrute, te zaštititi vaše obitelji i prijatelje. Prvo eliminirajmo neke zablude o kultovima. Zablude o kultovima Kultove je lagano prepoznati, oni nose čudnu odjeću i žive u komunama. Paaa.. neki da. Ali većina njih su obični ljudi poput tebe i mene. Žive u kućama, nose istu odjeću, jedu istu hranu. Vođa kulta ne želi da vi znate da vas se regrutira u kult, stoga oni daju naredbu njihovim regrutima da se odijevaju, govore i djeluju na način na koji ćete se opustiti. Jedan kult je čak izmislio frazu kako bi to opisao, oni to nazivaju "vjerodostojnim odnosom". ("uspostavljivim odnosom", "biti povezivim") Kultovi su puni slabih, čudnih i emocionalno nestabilnih. Nije istina. Mnogi članovi kulta su vrlo inteligentni, atraktivni i vješti. Realnost je da su sve vrste ljudi uključene u kultove. Jedan od nekoliko zajedničkih nazivnika je da su oni bili regrutirani kada su bili mladi – više o tome kasnije. Kultovi su samo hrpa religijskih pacijenata. Ovo je uobičajena pogreška koju ljudi rade kada misle da su kultovi samo čisto religijske grupe. Moderna definicija kulta koji kontrolira um odnosi se na sve grupe koje upotrebljavaju kontrolu uma te lukave tehnike regrutacije koje ovaj članak razotkriva. Vjerski religijski sustav je često izopačen kako bi postao podlogom za te tehnike, ali tehnike su te koje od toga čine kult. U slobodnom društvu ljudi mogu vjerovati što žele, ali većina ljudi će se složiti da nije u redu da netko želi prevariti i kontrolirati ljude. U sekciji "Tipovi kultova" istražit ćemo različite tipove kultova na koje možete naići. Kršćani nazivaju sve druge grupe kultovima. U osnovi, kršćani su rekli da ukoliko grupa tvrdi da je kršćanska, a naučava nešto fundamentalno drugačije od onoga što Biblija naučava tada su oni kult. Tj. budistička grupa koja tvrdi da je budistička nije kult, ali budistička grupa koja se pretvara da je kršćanska jest. Ova definicija nije upotrijebljena u ovome članku. Stoga, što je zapravo kult? Što je kult? Moderna definicija kulta kontrole uma jest bilo koja grupa koja upražnjava kontrolu uma i varljive tehnike regrutacije. Drugim riječima kult prevari ljude da im se pridruže i prisili ih da ostanu. Ovo je definicija s kojom će se složiti većina ljudi. Osim samih kultova, naravno! Tipovi kultova Religijski Kultovi koji upotrebljavaju vjerski sustav kao svoju osnovu su vrlo česti. Njihov vjerski sistem može proizlaziti iz standardnog kršćanstva, hinduizma, islama, ili bilo koje druge religije, ili mogu izmisliti vlastiti vjerski sustav. Ono što ih čini kultom je činjenica da oni upotrebljavaju kontrolu uma, a ne ono u što vjeruju. Komercijalni Kultovi koji upotrebljavaju komercijalni probitak kao svoju osnovu se još nazivaju i "kultovi pohlepe". Oni će vam obećati, da ukoliko im se pridružite te slijedite njihov specijalni program za uspjeh tada ćete postati jako bogati. Često će držati svoga vođu kao primjer te objasniti da ukoliko vi radite ono što vam on kaže tada ćete i vi postati uspješni. Komercijalni kultovi upotrebljavaju kontrolu uma kako bi ste radili za njih badava, te kako bi ste platili beskrajne vrpce, videovrpce, CD-e, knjige i seminare, svi koji su navodno osmišljeni kako bi ste uspjeli, ali u realnosti su dizajnirani kako bi osnažili okolinu kontrole uma kulta, te kako bi vas držali u vjerovanju u njihov gotovo nemogući san uspjeha. Naravno, nisu nikada napomenuli da je primarni put kojim su njihovi vođe došli do novca upravo kroz prodaju tih motivacijskih materijala pripadnicima njihove grupe! Za više informacija pogledajte dolje pod sekcijom, "Prisilna prodaja". Samopomoć i savjetovanje Kultovi koji upotrebljavaju "samopomoć" ili savjetovanje ili samo-poboljšanje kao njihovu osnovu, često ciljaju na poslovne ljude i korporacije. Nudeći vam svoje seminare tvrditi će kako ćete vi i vaši zaposlenici biti uspješniji. Poslovni ljudi zaključani u hotelskim sobama su podvrgnuti kvazi-religijskoj indoktrinaciji igrajući čudne igre, pridružujući se aktivnostima grupe, te dijeleći svoje najdublje misli s grupom. Jednom kada ste završili jedan seminar reći će vam da morate krenuti na napredniji tečaj, koji, naravno, košta više nego prethodni. Ti kultovi će ponekad zatražiti da radite volonterski rad te da pomognete u regrutaciji svojih prijatelja, obitelji te poslovnih suradnika. Te grupe su specijalizirane za stvaranje snažnih emocionalnih iskustava koja su tada upotrijebljena za potvrdu vašeg sudjelovanja u kultu. Religijski tonovi su istrenirani u terminima koji ne zvuče religijski. Oni obično dođu na površinu kako se bližite kraju seminara. Mnogi ljudi su bankrotirali uključivši se u te kultove. Politički Kultovi koji koriste ideale kao svoju osnovu vrlo su dobro poznati kroz povijest. Hitlerova nacistička Njemačka te Staljinov komunistički SSSR su klasični primjeri kontrole uma u vrlo širokom obujmu. U manjem obujmu bijeli i crni moćnici, teroristi te pobunjeničke skupine često upotrebljavaju oblike kontrole uma kako bi regrutirale i dominirale svojim članovima. Kontrola uma Kontrola uma je skup psiholoških tehnika kojima vođe kulta pokušavaju kontrolirati svoje članove. Cultwatch ne smatra da je kontrola uma neki magični uređaj koji može ljudima oduzeti slobodnu volju. Drugim riječima, ona ne pretvara ljude u neku vrstu kontroliranih robota na daljinu. Mi kontrolu uma vidimo prije kao prikriven nečisti utjecaj nad članovima kulta od strane samoga kulta. Stoga umjesto da je kontrola uma neka neodoljiva sila poput vanzemaljaca u filmovima koji opsjedaju ljudske umove, to je prije nešto poput vatrenog oružja. Vođa kulta uperi "vatreno oružje" kontrole uma prema članu i kaže, "ako nas napustiš, izgubiti ćeš sve svoje prijatelje i familiju", "ukoliko nam se ne podvrgneš, otići ćeš u pakao", "ukoliko nam ne daš novca, nećeš uspjeti u svom biznisu". Mi smo rasporedili kontrolu uma u seriju tehnika koje koriste kultovi. U cjelini te tehnike čine kontrolu uma. Kontrola uma – prevara Kult ima potrebu regrutirati i djelovati upotrebljavajući prevaru. Zašto? Zato što ako bi ljudi unaprijed znali njihove prave prakse i vjerovanja tada se ne bi priključili. Kult ima potrebu skrivati istinu od vas sve dok ne budu sigurni da ste ju vi spremni prihvatiti. Npr. zamislite da je vođa kulta Heavens Gate bio otvoren i iskren o svojoj grupi i da je rekao novim regrutima, "Priključite nam se, nosite čudnu odjeću, podvrgnite se kastraciji i zatim popijte otrov!" on ne bi imao puno istomišljenika. Važno!Niti jedna legitimna grupa nema potrebu lagati ili vas obmanjivati o onome što je njezina praksa ili vjerovanje. Kult će imati izglađen i dobro uigran PR (odnose s javnošću) koji će skrivati kakva grupa u stvarnosti jeste. Čut ćete kako oni pomažu siromašnima, ili podržavaju istraživanja, ili mir, ili okoliš. Reći će vam kako ćete biti sretni u njihovoj grupi (i svatko u kultu će se uvijek činiti vrlo sretnim i punim entuzijazma, uglavnom zato što su im rekli da se ponašaju sretno i da će upasti u nevolje ako se tako ne ponašaju). Ali neće vam reći kakav je zaista život u grupi, niti u što oni uistinu vjeruju. S tim stvarima će vas upoznati polako, jednom po jednom, tako da nećete opaziti postupnu promjenu, sve dok s vremenom ne počnete prakticirati i vjerovati stvari zbog kojih bi ste u startu odjurili glavom bez obzira. Kontrola uma – ekskluzivnost Normalne religijske organizacije ne bi imale nikakvih problema glede vašeg odlaska u drugu sličnu organizaciju ukoliko ostanete unutar te iste religije. Zato što je vjerski sistem ono što je bitno, a ne članstvo u organizaciji. Npr. ukoliko ste kršćanin tada se možete seliti iz jedne crkve u drugu i dalje biti kršćanin. Međutim, vođa kulta će vam reći kako možete biti "spašeni" (ili da samo možete biti uspješni) SAMO u njihovoj organizaciji. Niti jedna druga organizacija ne posjeduje istinu, sve ostale su propustile suštinu. Stoga nije vjerski sustav taj koji je odlučujući za tvoju budućnost, nego vjerski sustav I PRIPADNOST toj specifičnoj skupini. Važno!Svaka grupa koja kaže da morate pripadati njihovoj organizaciji kako bi bili spašeni je gotovo sigurno kult. Vođa kulta vas treba navesti da vjerujete kako nemate kamo drugamo otići a da i dalje budete spašeni, te ukoliko ikada napustite "jedinu pravu crkvu" tada odlazite u pakao. Ovo je mehanizam kontrole strahom koji je dizajniran kako bi vas zadržao u kultu. On također daje vođama kulta nevjerojatni utjecaj nad vama. Ukoliko stvarno povjerujete da je napuštanje grupe jednako napuštanju Boga (ili možda jedine šanse da uspijete u životu), tada ćete se pokoriti vođama kulta čak i kada se s njima ne slažete, kako ne bi riskirali da vas se izbaci iz grupe. Ekskluzivnost se upotrebljava kao prijetnja, ona kontrolira vaše ponašanje kroz strah. NapomenaBudite vrlo sumnjičavi prema bilo kakvoj grupi koja tvrdi da je bolja od svih drugih. Religijska grupa može reći da su druge grupe koje slijede istu religiju OK, ali oni su ti koji imaju bolji uvid u istinu i oni su superiorniji u odnosu na druge. Ovo je često samo suptilna verzija ekskluzivnosti. NapomenaOvo je jedna od praksi u vezi koje su kultovi izrazito obmanjujući. Npr. ispočetka mogu odavati dojam kako smatraju da ste pravi kršćanin, budist ili musliman, a tek se kasnije pokaže njihova stvarna pozicija. Kontrola uma – strah i zastrašivanje Vođe kulta se ljudi boje. Ako se ne slažete s vodstvom to je isto kao da se ne slažete s Bogom. Vođa kulta će tvrditi da ima direktni autoritet od Boga kako bi kontrolirao gotovo sve aspekte vašega života. Ukoliko kult nije religijska skupina, preispitivanje vođa ili programa će i dalje biti znak pobune ili gluposti. Krivnja, atentat na karakter i prekidanje rada zajednice. Krivnja će biti upotrijebljena da bi vas se kontroliralo. Možda razlog zašto ne zarađujete novac je zato što "ne slijedite program". Možda razlog zašto niste uspjeli regrutirati nove ljude jest to što vam je "srce oholo i puno grijeha" Nije moguće da program ne djeluje, ili da ti novi regruti imaju valjane razloge zašto se ne priključe. Uvijek ste vi krivi, vi ste uvijek u krivu, te stoga morate biti još uporniji! Također će izazvati osjećaj krivnje u vama zbog nepoštivanja bilo kakvih pisanih ili nepisanih pravila kulta. Atentat na karakter se upotrebljava kako bi se u vama izazvala krivnja. Atentat na karakter je tip lažnog zaključivanja upotrijebljen od strane ljudi i grupa koji nemaju prave argumente. Tehničko ime za atentat na karakter je "lažnost ad hominem". To je način na koji djeluje. Zamislite sebe u komunikaciji između dva čovjeka, Forda i Arthura... "Jedan plus jedan jednako je tri", kaže Ford "Ne, ja ne mislim tako. Vidiš, kada imam jednu stvar, i imam drugu stvar, tada imam dvije stvari ne tri", odgovara Arthur. "Vidim na što ciljaš, ali ono što trebaš shvatiti je da jedan plus jedan kad se računa u odnosu na kompleksni broj domena, koje sam upravo izmislio, i tada se kvadrira zbrojem devetog tangenta u sekvenci fibonačijeva niza rezultat je tri!", izjavi Ford pobjedonosno. Ok, Ford je u krivu, ali to nije važno. Važno je da Ford pokušava odgovoriti Arthurovu zaključivanju s još više vlastitog zaključivanja. Ovo je zdrav način kako ljudi i grupe debatiraju o temi. Pogledajmo sada što bi se desilo da je Ford upotrijebio atentat na karakter... "Arthure, matematičar sam puno duže od tebe. Kako se usuduješ proturječiti mi! Mislim da se ne slažeš samnom jer si ljubomoran na mene, i budimo iskreni, tvoj nastup je uvrijedio mene i druge ljude prije mene", rekao je Ford unoseći se u Arthurovo lice prijeteći. Vidimo da Ford nije odgovorio na Arthurov argument, nego je umjesto toga napao njegov karakter. Ako niste svjesni kako funkcionira atentat na karakter, onda on postaje prilično močno oružje da netko pridobije kontrolu nad vama. Važno!Atentat na karakter je siguran znak kulta Seanse slamanja su kad jedan, dva ili više članova ili vođa kulta napadaju karakter određene osobe, ponekad čak i satima. Neki kultovi neće prestati sve dok napadnuta osoba ne bude toliko slomljena da nekontrolirano plače. Važno!Članovi kultova se obično jako boje odbijati poslušnost i proturječiti svojim vođama na bilo koji način. Zdrave organizacije se ne boje otvoreno raspravljati o svojim problemima. Kontrola Uma - Bombardiranje ljubavlju i kontrola odnosa Kultovi znaju da ako mogu kontrolirati vaše odnose sa drugima onda mogu kontrolirati i vas. Voljeli mi to ili ne, na nas snažno utječu osobe koje nas okružuju. Kada prvi puta postanete dio kulta, uobičajena je praksa da vas "bombardiraju ljubavlju", tj. ponašaju se jako pažljivo i prijateljski sa vama, sređuju vam instant prijateljstva. To će se činiti divnim, pa kako bi tako brižna i prijateljski nastrojena grupa bila u krivu? Ipak, ubrzo ćete uočiti da ćete, ukoliko se ne složite sa njima u bilo kojem pogledu, ili pak odete iz kulta, ubrzo izgubiti vaše nove "prijatelje". Ove tihe prijetnje utječu na vaše ponašanje u kultu. Prešutjet ćete stvari na koje bi se inače žalili, jer ne želite biti crna ovca. Kao i u kakvoj nezdravoj vezi, ljubav se pali i gasi da bi vas kontrolirali. Kultovi vas također pokušavaju udaljiti od prijatelja i obitelji jer mrze sve koji mogu utjecati na vas osim njih samih. Kultovi koji se bave kontrolom uma će pokušati maksimalizirati vrijeme koje provodite sa članovima kulta, a ako je moguće u potpunosti smanjiti vaš kontakt sa ljudima izvan kulta, pogotovo onima koji se protive vašem članstvu. Važno!Pazite se "instant prijatelja", pravo prijateljstvo se razvije tokom vremena. Važno!Pazite se grupa koje vam kažu sa kime se smijete viđati a sa kime ne. Kontrola Uma - Kontrola Informacija Tko kontrolira informacije, kontrolira i osobu. U kultovima se bilo koja informacija izvana smatra zlom, osobito ako se protivi kultu. Članovima je naređeno da ne čitaju ili ne vjeruju takvim stvarima jer su izmišljene. Samo su informacije koje dolaze iz kulta točne. Jedni će svaku protivnu informaciju nazvati "progonom" ili "spiritualnom pornografijom", drugi "izdajničkom literaturom" te će vas izbaciti iz grupe ako ste uhvaćeni sa istom. Kultovi treniraju svoje članove da odmah unište svaku kritiku koja im dođe u ruke, te da uopće ni ne pomišljaju da bi mogla biti istinita. Važno!Ukoliko vam kažu da ne čitate informacije koje kritiziraju grupu, tada je to znak kulta Zdrav razum nam kaže da osoba koja ne uzme u obzir sve raspoložive informacije može donijeti neuravnoteženu odluku. Filtriranje postojećih informacija ili pokušaji diskreditiranja ne na temelju toga koliko je što točno, već koliko što prati partijsku liniju je uobičajna metoda kontrole kroz povijest. Važno!Legitimne grupe se nemaju zašto bojati ukoliko njihovi članovi čitaju kritike upućene grupi. Kontrola Uma - Doušnici U kultovima koji kontroliraju umove, kao u nacističkoj Njemačkoj ili komunističkoj Rusiji, morao si biti oprezan glede onoga što govoriš i radiš; "Zidovi imaju uši." Svi se članovi ohrabruju da paze na braću koja se ne ponašaju "u skladu" i da prijave vodstvu sve što vide i čuju. Često se informacije dane u najvećem povjerenju odmah prijavljuju vođama. Vođe kultova će onda iskoristiti tu informaciju kao priliku da pokažu članovima da imaju "natprirodnu vezu" kojom su je saznali, a zaslijepljeni članovi neće uopće posumnjati u istinitost tih natprirodnih vizija. Ljudi u kultovima sakrivaju svoje prave misli i osjećaje te često nose maske da bi se prikazali kao savršeni članovi kulta. Ta maska je obrambeni mehanizam protiv ljudi koji bi automatski prijavili vođama svako ponašanje koje nije u skladu sa pravilima kulta (članovi unutar kultova nikad nemaju osjećaj da su dostojni ideala kulta, te vjeruju da ostali članovi jesu, iako u stvarnosti i ostali osjećaju isto). Tako se pripadnici kulta treniraju da zavaravaju ne samo ljude izvan, nego i kolege unutar kulta. Rijetko kad se ostvaruju bliska prijateljstva u kultovima, a ako se i ostvare, vođe ih mogu označiti kao prijetnju te razdvojiti jedno od drugoga. Ništa u kultu ne smije biti jače od vjernosti i odanosti pojedinca grupi i vođama. Važno!Da li je informacija za koju ste očekivali da će ostati tajna i koju ste rekli u povjerenju prijavljena vodstvu? Ako jest, onda ste u kultu Kontrola Uma - Kontrola vašeg vremena Kultovi nastoje svoje članove što više držati okupirane raznim sastancima i aktivnostima unutar grupe, tako da ubrzo postaju preumorni da uopće shvate koliko vremena posvećuju kultu. Kontroliranje vremena također pomaže kultu da drži svoje članove uronjene u bilo što vezano uz kult, te da konstantno budu okruženi njegovim utjecajem. To ih na kraju i udaljava od obitelji i prijatelja. Važno!Obvezni sastanci koji nikako da završe te obavljanje raznih zadaća su znak kulta. METODE KONTROLIRANJA UMA Zajedno čine kontrolu uma. Zapamtite, ljudi nisu savršeni, ali ako stalno koriste ove metode onda vrlo vjerojatno imate posla s kultom. Agresivna Prodaja Jedan od najčešćih oblika komercijalnih kultova je organizacija koja se bavi agresivnom prodajom. Ove grupe tobože zarađuju preko trgovinske organizacije, ali u stvarnosti zarađuju od prodaje robe i motivacijskih materijala svojim trgovinskim organizacijama. Koristeći kontrolu uma žele povećati i održavati svoju prodajnu silu, te sukladno tome, profit. Neka od ovih imena kao i njihova loša reputacija poznata su široj javnosti, pa njihovi zaposlenici mogu biti vrlo lukavi. Zvat će vas i tražiti da se nađete kako bi raspravljali o "poslovnim pogodnostima" ili "novim poslovnim podvizima", nijednom spominjući organizaciju za koju rade. Štoviše, ukoliko ih pitate mogu izlagati potpuno drugo ime. Njihove prezentacije su pažljivo dizajnirane kako bi obmanule ljude i natjerale ih da pomisle kako ih čeka basnoslovna zarada ukoliko slijede njihov plan. Tek pred kraj će ukratko spomenuti koja organizacija stoji iza svega. Evo neki od najvažnijih znakova na koje treba paziti! Obmana. Niti jedno legitimno i ispravno poslovanje ne bi se smjelo koristiti obmanom. Krajnje razvikani sastanci, knjige, vrpce, filmovi, proizvodi. Korištenje Kontrole uma, pogledaj prijašnji odlomak "Kontrola Uma". Evo neka od najvažnijih pitanja koja trebate postaviti zaposleniku: Je li to XYZ grupa? Pitajte ih rade li, ili imaju bilo kakve veze sa nekom od dobro poznatih komercijalnih kultova. Često će zaposlenik priznati nekakvu vezu, štoviše neki od pametnijih će se bez ustručavanja izjasniti kao član samo da kasnije ne provalite njihovu obmanu. Mogu li vidjeti neke ovlašteno revidirane račune koji pokazuju da ovaj vaš poslovni model uistinu funkcionira? Kao i svako poslovanje trebali bi vam moći ponuditi čvrste dokaze. Ne trebaju vam priče drugih svjedoka koji preuveličavaju ili generalizacije tipa „uspjet ćete ukoliko se jako potrudite“. Ukoliko je ovo nova djelatnost, trebaju vam poslovni plan, očekivanja o dobiti i gubitku za sljedeću godinu, za dvije godine te za pet godina. Ukoliko tvrde da su firma koja uspješno posluje, tražite da vidite knjige u kojima se to i pokazuje. Ovo nisu nerazumni zahtjevi, nijedan uspješan poslovni čovjek ne bi ni pomislio na neki poduhvat a da prethodno ne vidi ove osnovne informacije. Recite tom čovjeku da bi ste to poslali svom računovođi ili odvjetniku na pregled - ako je za stvarno, bit će i više nego voljan surađivati, u protivnom ih možete gledati kako se migolje te vas pokušavaju izbjeći svom silom prethodno uvježbanih izgovora. Naravno, ako vam daju informacije, otiđite svom računovođi, bit ćete ludi ako ne odete. TEHNIKE REGRUTIRANJA U KULTOVE Ovo su neki od ključnih znakova koji ukazuju na to da vas kult želi regrutirati. Razvikana okupljanja Umjesto da vam izravno objasne u što vjeruju i kakav je njihov program, oni će inzistirati na tome da vam mogu objasniti jedino ukoliko dođete na grupno okupljanje. Tamo će svi oko vas biti toliko entuzijastični da ćete pomisliti da nešto nije u redu sa vama. Stvaraju okruženje u kojem ćete se osjećati neugodno i neprihvaćeno, a jedini način da se toga riješite je da se pridružite njima. Ovo je primjenjivanje kontroliranog pritiska od strane grupe. Intenzivan i neumoran pritisak Konstantno vas zovu. Sastaju se sa vama u dvorištu ili ispred posla. Na prevaru vas zovu na kratki razgovor koji se pretvori u duge seanse, sastanke ili studije. Moraju vas što više držati pod pritiskom jer bi ste se lako mogli otrgnuti iz mreže laži koje pletu oko vas. Kažu vam da oni nisu kult. Ovo je jedna od prvih mjera opreza protiv upozorenja od strane obitelji i prijatelja za koja znaju da će uslijediti. Neki čak idu toliko daleko da vas uvjeravaju da to Sotona šalje vaše prijatelje kako bi vam rekli da ste u kultu. Koristeći ovu taktiku, vođe u novim članovima izazivaju jednu vrstu iskrivljene logike, pa kad vam vaši prijatelji tj. "agenti Sotone" pokušavaju pomoći da se maknete iz kulta, vi shvatite da vas je grupa već prethodno upozorila na to, znači moraju biti u pravu! Ukratko, ako vam bilo koja grupa kaže da nije kult, ili da ih netko naziva kultom, onda se bar potrudite saznati zašto je to tako! Važno!Istražite grupu na vlastitu ruku, neovisno o onome što oni kažu o sebi. Vrijeme kada ste ranjivi Iskustveni radije nego logični Lažna prijateljstva Pritisak pričom o kraju svijeta Pritisak da činite lude stvari Tajna znanja Ključni znakovi koji upozoravaju na kult! Jedan vođa, karizmatik Ljudi se uvijek doimaju sretno i entuzijastično. Osobito ako saznate da im je rečeno da se tako ponašaju prema novim članovima. Instant prijatelji. Ako vam kažu sa kime se smijete a sa kime ne smijete družiti. Skrivaju svoj nauk. Ako kažu da su oni jedina istinska i prava grupa, pa da nema smisla ići u bilo koju drugu. Masovna okupljanja, umjesto da vam osobno objasne. Više se baziraju na osjetila i iskustva nego na logiku. Traženje novca za sljedeću razinu. Neki kultovi putuju od vrata do vrata dok su žene same kod kuće. Misleći da je žene lakše pridobiti, računaju na to da ako pridobiju ženu, ona će lakše namamiti i svog partnera. Govoreći da morate plaćati jer inače nećete znati cijeniti ono što dobijete. Ovo je naravno, prilično blesav razlog jer mnogo ljudi zna cijeniti besplatne stvari. Saznajte više Internet bi trebao biti vaša prva postaja ukoliko je grupa ili organizacija koja vas zanima internacionalnog dosega. Većina velikih kultova su navedeni na stranicama koje se bave protu-kultskim mjerama, te često imaju ispovijedi i iskustva bivših članova. Važno!Ukoliko vam kažu da ne smijete surfati internetom, to je baš prva stvar koju bi trebali napraviti! Mnogo poznatijih kultova ne voli kad se njihovi članovi spajaju na internet upravo zato što ih je tako najlakše raskrinkati kroz upozorenja bivših članova, čitajući njihova iskustva itd. Važno!Budite posebno revni surfati internetom ukoliko su vam vaše vođe rekli da to ne činite Mnoge velike sekte mrze internet budući da on nudi informacije koje su po sekti osuđujuće ili zle. Dobro mjesto za početak je www.CULTWATCH.com, tu postoje informacije o kultovima i sektama te linkovi prema drugim anti-sektaškim websiteovima. Takoder idite na tražilice i utipkajte ključne riječi poput imena grupe, imena vođe ili osnivača, imena knjiga koje koriste i neke posebne rijeći koje grupa koristi. Ukoliko je grupa nova i premala da bi postojala na internetu, tada čitajte priče drugih ljudi koji su bili u sektama kontrole uma. Obrazac bi vam se mogao učiniti poznatim. Preveo i priredio: www.hermetizam.com Original: www.howcultswork.com Više informacija: www.rickross.com www.cultwatch.com www.cesnur.org Get your own valid XHTML YouTube embed code

31.07.2010.

Sekte (Prekopirano od lika koji je ovo kopirao s nekog foruma i koji govori o sektama u kontekstu pravoslavlja)

evo sta ja mislim o tome: prvo rec sektu su u narod uneli pravoslavni popovi 20ih i 30ih godina kao nesto najgore, najcrnje sto postoji. Od tad su ljudi poceli da se plase sekti. sekta inace predstavlja, izmedju mnogo definicija, bazicno skolu misljenja. Znaci svako ko ima zasebno misljenje on je na neki nacin sektas. ali da se ne gadjamo objasnjenjima starih reci, to je kod nas poprimilo jedno skroz drugo znacenje. vezano za religiju: 1) uopsteno 2) kod pravoslavnih srba i drugih koji se nazivaju vernici u nasem narodu 3) kod neobrazovanog i neupucenog naroda punog predrasuda 1) za sektu se smatra SVE sto odstupa od ispravnog. kod Hriscanstva je to svaka grupa vernika koja je odlutala od istine i odvojila se od Prave Crkve.Samim tim satanizam ili neka druga religija NIJE sekta, zato sto ne potice od istine, i nije iskrivljena istina i otpadnistvo (pod ovim mislim otpadnistvo od osnovnih istina o veri, temeljima a ne neke gluposti, sitna razdvajanja medju Hriscanima npr. dali svodovi na crkvama treba da se prave siljati ili obli xD) 2) posto vecina pravoslavaca (ne svi, ima podela tu) smatra da je jedino pravoslavlje i nista osim pravoslavlja istina, sektom smatraju sve sto nije pravoslavlje. i to je naravno veoma pogresno zato sto pravoslavlje nije jedina istina. Neki cak smatraju i katolicanstvo sektom, ali je to ne cini sektom, jer nista nije drugacija od pravoslavlja u sustini. 3)neki "nasi ljudi" smatraju svaki vid okupljanja (pogotovu po kucama) koje sadrzi neki neke religiozne aktivnosti, ili deljenje literature besplatno po ulici, odlazak od vrata do vrata i govorenje o Isusu sektom. i na taj nacin ubijaju savest obicnog coveka jer je Isus nalozio sirenje jevandjelja na slican nacin (naravno da nije precizirano kako, ali sigurno sam cin deljenja literature ili govorenje nepoznatim ljudima o Bogu nije los), jer je sam metod Crkve da dovede ljude a ne da sedi skrstenih ruku, da metne tablu ispred ispred crkve i da ceka da neko dodje svi vernici trebaju da budu jedno u Hristu i zato mislim da je u stvari onaj ko ne zeli da saradjuje sa drugim vernicima koji se trude za Boga kao i on, najveci sektash. A po toj definiciji pravoslavna crkva je jedna od sekti. i treba da patrijarh ili neko od poglavara istupi i javno govori o tome.

31.07.2010.

Šta se krije iza povratka "vjeri", preuzeto sa http://www.dw-world.de/dw/article/0,,5246580,00.html

Šta se krije iza povratka vjeri? Fra Ivo Marković je profesor Franjevačke teologije u Sarajevu Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve 'starije' i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bh. vidike? „Pogledajmo kako je u svijetu“, kaže na početku razgovora, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, osnivač Interreligijske službe „Oči u oči“ i dobitnik brojnih nagrada za pomirenje među narodima. Rane na bogomoljama, rane na duši: Oštećena džamija u Konjicu „Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našega svijeta. No, što to znači, moramo pogledati iz nekoliko činjenica. Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto. U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike“, nastavlja fra Ivo Marković i dodaje da u svijetu postoji i velika i duboka kriza islama, takođe. Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije, ali... „Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu historiju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele, više ne mogu funkcionirati“, kaže profesor Marković. Katolička crkva na Marijindvoru u Sarajevu „Ali, zar se Katolička Crkva nije pokušala reformirati na Drugom Vatikanskom saboru?“ (1962. – 1965.), pitam. „Katolička Crkva je nakon tog Sabora postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo. Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, osobito ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi, a kao takve su se vratile na društvenu scenu“, kaže fra Ivo Marković. Vjera kao zamjena za "istrošene političke sisteme" „Kako savremena nauka tumači povratak religija na društvenu scenu?“ „Jednostavno. Suvremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema: propao je komunizam, jer nije valjao, propao je socijalizam, jer nije bio dobar. Propao je liberalizam, a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim. Eh, evo onda religije! Evo religije, svijet je u krizi, može se manipulirati, koliko god hoćete.“ Muslimani pristižu na molitvu u Begovu džamiju u Sarajevu „Znači, to što se vraća, taj 'comeback of religion', nije zapravo povratak čovjekove vjere u Boga, nego izvanjski most formi manipulacija religijom?“ „Upravo tako. Tako se radi i kod nas. Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera“, kaže fra Ivo Marković i dodaje da bi bilo dobro da se nakon komunizma vratila ta vjera. „Ali, vjera se nije vratila, nego se vratila manipulacija.“ Strah je gorivo manipulacije „ Šta se najčešće koristi kao sredstvo manipulacije?“ Detalj iz pravoslavne crkve na Baščaršiji u Sarajevu „Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije. Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo, da je naprosto, nemoguće ne manipulirati s njom. Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo“, kaže fra Ivo. Arhitektura kao sredstvo identifikacije Podsjećam mog sagovornika na novu bh. arhitekturu, prije svega na vjerske objekte koji niču kao gljive poslije kiše. Naprosto se graditelji utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara. Nova džamija, nova arhitektura: Novoizgrađena bogomolja u Šamcu „Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom, ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati, a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao vjernika. Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa, a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije. Ili crkva u Kiseljaku, sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore.“ Od kolijevke, pa do groba... Religija, tačnije religije, su u BiH ušle u sve pore društvenog života, pa čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku, ali isključivo iz svoje religije. Crkva Svete trojice u Banjaluci „Roditelji imaju pravo odgojiti svoje dijete u vjeri. E, sad je pitanje gdje je taj odgoj pogodniji? Odgoj u vjeri nekako prirodno, pripada obitelji. Evo, o čemu se kod nas radi... Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije, kako bi bile što više prisutne u društvenom životu. Ovo što rade sa posvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge djelomice. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva“, kaže fra Ivo Marković. Ujedinjujuća Evropa može ponuditi izlaz „Ali, možda, ipak, postoji neko bolje rješenje?“ Alipašina džamija u Sarajevu „Ima rješenje. Pametni ljudi sve mogu riješiti. Ja mislim da mi danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjujuća Evropa. Ona ima fantastične principe: razradili su ljudska prava, zaštitili manjine... Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti. Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi, samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde“, kaže na kraju fra Ivo Marković i dodaje da se u bh. društvu mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen, pa ni u sferi vjere ili vjerskog života. Autorka: Ljiljana Pirolić Odg. urednik: A. Slanjankić

27.07.2010.

Kontradikcije u svetim knjigama!

Biblija: tema: benjaminovi sinovi 1 ljetopis 7:6 i postanak 46:21 broj boraca 2 samuel 24:9 i 1 ljetopis 21:5 godine ahazje 2 kraljevi 8:26 i 2 ljetopis 22:2 izbor ponuđen davidu... razlika je u godinama: 1 ljetopis 21:11-12 i 2 samuel 24:13 Kur'an: Mnoge kontradiktorne tvrdnje se ponavljaju; što je posljedica repetitivne strukture Kur`ana. 2:29 On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. Kontradiktornost: 79:27, 79:30 A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao; Poslije toga je Zemlju poravnao, 2:51, 2:52 i kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli; Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili; Kontradiktornost: 7:152 One koji su tele prihvatili stići će kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovome svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži. 2:62 One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabijci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! - Kontradiktornost: 4:150, 4:151 Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele da između toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. 2:79 A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju! Kontradiktornost: 6:79, 6:115 A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša - a niko ne može Allahove riječi izmijeniti - i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti. Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna. 2:107 Zar ti ne znaš da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zaštitnika, ni pomagača nemate? Kontradiktornost: 41:31, 41:32 Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imaćete, 5:55 Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. 2:116 Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava; Kontradiktornost: 3:190 Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite. 2:117 On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: "Budi!” - i ono bude. Kontradiktornost: 6.101 On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. 2:135, 2:139 Oni govore: "Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao." Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i vaš Gospodar? Nama - naša djela, a vama - vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru." Kontradiktornost: 3:118 O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. 2:159 Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?" I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" - reče On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te učinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve može!" Kontradiktornost: 42:51 Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. - On je, zaista, Uzvišen i Mudar! 3:20 Ako se oni budu prepirali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, onda su na Pravome putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. - A Allah dobro vidi robove Svoje. Kontradiktornost: 8:38, 8:39 Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo. I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa, Allah dobro vidi šta oni rade; 3:125 Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih." Kontradiktornost: 8:9 I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: "Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti." 3:145 Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom. Daćemo onome koji želi nagradu na ovome svijetu, a daćemo i onome koji želi nagradu na onome svijetu i sigurno ćemo zahvalne nagraditi. Kontradiktornost: 4:157, 4:158 i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, 58:22 Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti. Kontradiktornost: 31:15 A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. 60:13 O vjernici, ne prijateljujte s ljudima koji su protiv sebe Allahovu srdžbu izazvali; oni su izgubili nadu da će bilo kakvu nagradu na ovome svijetu imati, isto kao što su izgubili nadu nevjernici da će se njihovi umrli živi vratiti. Kontradiktornost: 5:82 Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. 69:35,36,37 zato on danas ovdje nema prisna prijatelja, ni drugog jela osim pomija, koje će samo nevjernici jesti. Kontradiktornost: 37:62,66 A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum, Oni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti i 88:6 kada drugog jela osim trnja neće imati

27.06.2010.

http://www.youtube.com/watch?v=pHRP0I2SrVs&feature=player_embedded

http://www.youtube.com/watch?v=pHRP0I2SrVs&feature=player_embedded

03.04.2010.

http://www.youtube.com/watch?v=yJqO-IHCc3E

http://www.youtube.com/watch?v=yJqO-IHCc3E

27.01.2010.

Blizu Amsterdama...www.vecernji.hr

Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. (Rimljanima 12:1) Stanovnici Staphorsta nemaju televizor, psovati im je zabranjeno, a žene ne nose hlače. Stanovnici Staphorsta ne žive u nekoj zabiti Afganistana, nego u srcu Europe, nedaleko od Amsterdama, od čijih su živopisnih ulica i četvrti punih provoda i poroka udaljeni manje od dva sata vožnje. Staphorst je grad sa 16.000 stanovnika, uglavnom tradicionalnih kalvinista, koji u potpunosti poštuju načela Johna Calvina, protestantskoga teologa i reformista rođenoga prije 500 godina. U skladu s kalvinističkim načelom da se Boga može slaviti samo radom, a lijenost je najveći grijeh, stanovnici Staphorsta i danas žive skromno kao i njihovi preci prije nekoliko stotina godina. Više od 80 posto njih nema televizor jer ne žele da vanjski hedonistički svijet remeti njihove živote. Nedjeljom se dvaput okupljaju u crkvi. U gradu tada ne vozi javni prijevoz, a dućani su zatvoreni. Turistima koji Staphorst obilaze zbog živopisnih stanovnika i načina života, koji se mnogim strancima čini poput srednjovjekovnoga, također se savjetuje da ne dolaze nedjeljom jer je tada sve zatvoreno. Eutanazija, pobačaj i istospolni brakovi, koje je Nizozemska prva u svijetu legalizirala, u Staphorstu su tabu-teme. Na posljednjim općinskim izborima pobijedila je Kršćanska stranka, koja ženama zabranjuje da obnašaju javne, političke dužnosti. “Ljudi se ovdje vide kao pravi nasljednici Johna Calvina. Ostatak svijeta uglavnom smatraju bezbožnim. Možda se nekima čini da živimo u srednjem vijeku. Tolerantni smo prema onima koji se razlikuju od nas i jako smo povezana zajednica, što život čini ugodnijim”, izjavio je 82-godišnji Jan de Wolde. Među mladima ima i onih poput 19-godišnjega Vica van Vuurena, koji je izjavio kako jedva čeka da se odseli jer smatra da je način života njegovih sugrađana previše strog. S druge strane, gradski oci tvrde da oni koji odu brzo budu nadomješteni novim stanovnicima jer ima puno onih koji žele svoje obitelji podizati u sigurnom ozračju kakvo veliki gradovi ne nude.

26.11.2009.

Matej 22/35-40

I upita jedan od njih,zakonik,kušajući ga:Učitelju,koja je najveća zapovijed u zakonu?A on mu reče:
"Ljubi Gospoda Boga svoga čitavim srcem i čitavom dušom i čitavom svojom misli".
To je velika i prva zapovijed.A druga je kao i ova:
"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe".
O ovim dvjema zapovijedima,ovisi sav zakon i proroci.

26.11.2009.

Interviju sa Dr.Esadom Ćimćem,preuzeto sa http://www.ezadar.hr/clanak/dr-esad-cimic-crkva-religija-i-vjera-su-razlicite-stvari

eZadar: Hrvatska je predominantno katolička zemlja. Kako vi vidite ulogu Crkve u Hrvatskoj danas?

Ja uvijek distingviram između vjere, religije i Crkve. Za mene je vjera nešto izvorno, čisto, nešto što se iznutra opire ideologizaciji, politizaciji i zlouporabi. Moglo bi se reći da je vjera sam Bog i stoga se on ne može ni uporabiti ni zlouporabiti kao što je to slučaj s religijom, a pogotovo s Crkvom.

Kada govorimo o religiji onda kažemo kako se vjera spustila u povijesni medij što neizbježno izaziva njenu kontaminaciju, jer je sama povijest u mnogim segmentima prljava. Od zakrvljenja, od rušenja, od suzdržanosti, do zla i tako dalje. Religija je stoga vjera koja je postala socijalno-povijesna činjenica i kao takva je u mogućnosti da se iskvari, što ovisi od njenih nositelja, no i od Crkve koja je organizira.

Crkva je institucija, teologijski gledano mistično tijelo Kristovo koje se ne može znanstveno ni pobiti ni dokazati. Znanstveno gledano ona je organizacija koja okuplja vjernike i svećenike i usmjerena je na to da učvrsti njihovu vjeru, da je kultivira, usmjeri, uporabi ili zlouporabi. Sve ovisi o tome kakvo je vodstvo dotičnih Crkava.

Evo jedan primjer: mnogi uz vjeru vežu inkviziciju, no ona nema nikakve veze s vjerom. Inkvizicija je izravno vezana s Crkvom, prema tome mrlja koju je na katoličkoj vjeri ostavila nema veze s vjerom nego s Crkvom i donekle s religijom.

eZadar: Kad govorimo u spuštanju vjere u socijalno-povijesni kontekst, samo po sebi se nameće pitanje povezanosti nacionalnosti i vjere u susjednoj BIH. Katolici su automatski Hrvati, pravoslavci Srbi, a muslimani Bošnjaci. Kako to komentirate?

Ljudi koji su neupućeni u socio-povijesne činjenice često stavljaju znak jednakosti između vjere i crkve, jer ako nisu svi, onda je ogromna većina katolika Hrvati. Isto je i sa Srbima i muslimanima. Do jučer su ovi zadnji bili Muslimani s velikim M, a danas su Bošnjaci.

Međutim, mi ne smijemo nasjedati na te rezone. Naime, kada se gleda povijesno teško je dovesti u blisku vezu religiju i naciju. Na primjer, "katolik" znači opći, univerzalni, prema tome nešto što je univerzalno ne može biti u funkciji nečeg što je parcijalno poput nacije.

No, Crkva je kroz povijest odigrala značajnu ulogu u buđenju i konstituiranju mnogih nacija. Kod nas je bila na braniku, na mrtvoj straži slobode, odnosno, ona je bila ta koja se usprotivila okupatorima, na primjer Turcima. Ona je odigrala pozitivnu ulogu jer je pružila otpor okupatoru i organizirala svoje vjernike da pružaju otpor.

Religija tu nikad nije upletena, no Crkva ne može da nije upletena zato jer se ona može ideologizirati. Ona ima svoj nauk, svoje socijalno učenje, pa makar ono bilo orijentirano na transcendentalno, na onostrano, ono ne može da nema implikacije na ovozemaljsko. Ona danas ima toliku ulogu na ovim prostorima jer je kroz povijest bila značajan faktor etničke diferencijacije.

Dok je u Sloveniji jezik kao sekularna pojava značajno sredstvo diferencijacije, u ostalim zemljama na području bivše Jugoslavije, a posebno u BIH, to mjesto je zauzela religija, odnosno Crkva. Tko je bio osnivač školstva? Crkva. Tko je bio kolijevka filozofske rasprave i umjetnosti? Crkva.

Vrlo je bitno što je napisao jedan od najvećih teologa katoličke Crkve, pokojni Tomislav Vujić, da je Crkva u hrvatskom narodu odigrala silnu ulogu u nacionalnom osvješćivanju, u pretvaranju naroda u politički narod.

eZadar: Rekli ste da Crkva, iako se bavi transcendentalnim, ima utjecaj na ovozemaljsko. Može li se kroz tu teoriju protumačiti pojava radikalnog islama, odnosno, selafija i vehabija u BIH?

Vehabizam nastoji radikalni islam koji koji nikad nije imao korijena u ovim krajevima, nasilno transplantirati u BIH. Službena islamska zajednica to nikad nije osudila iz praktičnih razloga.

Naime, vehabizam dolazi iz bogatih arapskih zemalja koje su muslimanima tijekom i nakon rata financijski i materijalno obilato pomagale. Oni su sva svoja sredstva usmjerili u izgradnju bogomolja, no te bogomolje ne slijede arhitektonske smjernice turskih bogomolja koje su uobičajene na ovim prostorima.

Poglavar islamske zajednice reis ul-ulema Cerić je tu praksu prihvatio. Ona je danas među muslimanima prihvaćena, ali uz arhitektonska rješenja prihvaćen je i mentalitet, koji se širi preko "miješanih" brakova između Arapa i bosanskih muslimana.

Vehabije nasilno pokušavaju uvesti nubijski islam, no to je opasno jer može s vremenom istisnuti "domaći" islam. Bosanski muslimani su, dolazeći iz redova katolika, bogumila i jednog malog broja pravoslavaca, s primili tursku verziju islama. Iako je prije Turaka na teritoriju BIH bilo malo pravoslavaca u enklavama Bileća i Gacko, Turci su Srbe povukli sa sobom na sve teritorije koje su osvajali dalje na zapadu.

Ta smjesa je ipak na kraju rezultirala homogenim islamom, na čijoj je konfesionalnoj kulturi izrasla bošnjačko-muslimanska kultura. Danas u BIH treba biti oprezan na pojavu "rđavog" fundamentalizma i nacionalizma, jer ja sam uvijek dijelio nacionalizam na autentični i izopačeni. Autentični nacionalizam je samo vanjska manifestacija nacije, no on se može izopačiti kada postaje predmet krivičnog gonjenja, a ne istraživanja.

01.11.2009.

POJAM LJUBAVI

Učestalo se u našem društvu govori o ljubavi kao pasivnoj stvari. Ljubav je nešto što nam se dogodi nad kojom imamo malo ili nimalo kontrole. Na takav način govorimo o ljubavi jer je uglavnom uspoređujemo isključivo s emocijama. Takva vrsta emocije ne može biti produkt stiska na dugme ili određenim djelom volje. Ne odlučujemo se zaljubiti u nekoga.

Biblija, bilo kako bilo, govori o ljubavi kao aktivnoj stvari. Koncept ljubavi funkcionira više kao glagol, nego kao imenica. Ljubav je dužnost – određena akcija koju smo obvezni činiti. Bog nam zapovijeda da ljubimo svog susjeda, ljubimo svog bračnog partnera, pa čak i svoje neprijatelje.

U Bibliji postoji ljubav koja u samoj sebi označava više toga. Stari zavjet najviše koristi hebrejsku riječ, aheb, kojom se izražava ljubav. Novozavjetni tekstovi primarno koriste obično dvije riječi za ljubav: phileo i agape. Phileo, po čemu je i grad Philadelphia dobila svoje ime (što znači 'grad bratske ljubavi'), nosi korijen u grčkoj riječi što se upotrebljava za označavanje privrženosti između prijatelja. Kontrast, riječ eros, koja se ne spominje u Bibliji, tiče se više seksualne, odnosno erotske ljubavi. To je vrsta ljubavi obično povezana s romansom. Ove dvije vrste ljubavi su poznate svim ljudima. Spomenute imaju tendenciju biti motivirane osobnim interesima, samougađanjem i samozaštitom.

Novi zavjet osobito spominje treću vrstu ljubavi – agape. Takva ljubav u sebi sadrži nedostatak onih osobnih interesa. Proizlazi iz našeg srca koje vodi računa i brine o drugima. Karakteristike ove ljubavi spominje Pavao u svom poznatom Hvalospjevu ljubavi (Kor 13). Agape ljubav je strpljiva i ljubazna, lako zaboravlja. Brza je da oprosti; traži dobro i istinu. Štiti, vjeruje, nada se, nikada ne odustaje. Nikada ne razočarava.

Biblijska ljubav sama po sebi je više od puke emocije. Aktivna je. Primarni poziv kršćana nije samo razvijati osjećaje ljubavi za druge. U mnogo slučaja ono je izvan naše kontrole. Zapravo, možemo imati kontrolu nad našim reakcijama i djelima ako posjedujemo agape. Kršćanin treba izabrati voljeti, odražavati nesebičnu ljubav Božju.

Agape ljubav je i jedan od plodova Duha. Pavao je napisao: 'Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.' (1 Kor 13,13)

U onoj mjeri u kojoj agape ljubav odražava karakter Božje ljubavi za nas, može biti zvana nepokolebljivom ljubavi, ljubavi koja ustraje zajedno s odanošću. Okarakterizirana je vjernošću temeljenoj na pouzdanju u Boga. Takva ljubav je nesposobna biti promjenjiva; to je ljubav trajnog predanja.

 

Prema knjizi Essential Truths autora R. C. Sproula 

25.08.2009.

Ne poštuju svece, obraćaju se direktno Bogu

 

U Bosni i Hercegovini je, osim četiri velike religije, zvanično registrovano i 13 manjih vjerskih zajednica, koje okupljaju od desetine do nekoliko hiljada članova.

Osim poštovalaca hinduističkog boga Krišne, sve ostale registrovane zajednice su hrišćanske, a u najvećem broju je riječ o crkvama koje su proistekle iz protestantskog reformističkog pokreta. Razlike među njima ponaosob i u odnosu na Pravoslavnu i Katoličku crkvu ogledaju se u tumačenju Svetog pisma i hrišćanske tradicije.

"U Federaciji BiH imamo 12 registrovanih evanđeoskih crkava. U Republici Srpskoj postoje četiri, mada one nisu u našem savezu. Ne računajući djecu i one koji povremeno dolaze u crkvu, imamo oko 500 članova", kaže Dalibor Kojić, pastor evanđeoske crkve u Mostaru.

Dodaje da su evanđelisti i slične vjerske zajednice pentekostaca i baptista baštinici kršćanske reformatorske tradicije.

"Neki pristaju da ih zovu protestantima, a neki ne. Od drugih se razlikujemo po tome što se vraćamo temeljima hrišćanske reformacije i ne privatamo nebiblijske tradicije. Recimo, ne poštujemo Mariju, svece, molimo se direktno Bogu", objašnjava Kojić.

Tvrde da ne "kupuju" vjernike

Osim Evanđeoske crkve, u Ministarstvu pravde BiH registrovani su i Krstjanska zajednica, Jehovini svjedoci, Kršćanska baptistička crkva, Kršćanska zajednica svih naroda, Novoapostolska crkva, Hrišćanska adventistička crkva, Evangelistička crkva, Starokatolička crkva, Kristova pentekostna crkva, Društvo za svjesnost Krišne i Hrišćanska zajednica. 

"Ne obožavamo svece, nemamo ikone, ne slavimo Božić. Druge crkve rođenje Hrista proslavljaju 25. decembra ili 7. januara, ali on je rođen negdje u oktobru. Da je Hrist želio da se to obilježava, ostavio bi podatke o tome, kao što je ostavio mnoge druge stvari", kaže Radul Bašić iz Adventističke crkve.

Jozo Kljajić, župnik Starokatoličke crkve u BiH, objašnjava da ova crkva ima oko 3.500 vjernika, od kojih je oko 20 odsto aktivnih.

"Preferiramo učenje i praksu stare crkve, prije raskola 1054. godine. Organizirani smo na principu rane crkve i sve naše crkve su potpuno samostalne. Nemamo vrhovni autoritet, a ni brak svećenicima nije zabranjen", navodi Kojić.   

Dodaje da veoma dobro sarađuju sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Islamskom zajednicom ali, kako navodi, Rimokatolička crkva pokušava da destabilizuje ovu zajednicu.

Inače, predstavnici manjih vjerskih zajednica koje smo kontaktirali nisu doživjeli značajnije probleme zbog svog djelovanja u BiH, ali se sreću s nerazumijevanjem i predrasudama.

"Često nas optužuju da novcem 'kupujemo' vjernike, ali zar bismo imali samo 500 članova da je tako", naglašava Dalibor Kojić iz Evanđeoske crkve.

Povećava se broj Jehovinih svjedoka

Negativno mišljenje u javnosti često je iskazivano prema Jehovinim svjedocima, ali iz ove zajednice navode da su oni ljudi kao i svi drugi, sa svim slabostima i potrebama.

"Neinfomisanost druge dovodi do toga da imaju krivo gledište o Jehovinim svjedocima. Nerijetko svjedoci pokucaju našim susjedima na vrata nudeći razgovor na različite životne teme. To je prilika da ih oni koji žele bolje upoznaju, umjesto da podliježu krivim informacijama koje daju dezinformisane osobe. Nemamo obred žrvovanja niti bilo koju nauku ili čin koji izlazi iz okvira biblijskog vjerovanja", ističe Halini Curi iz Jehovinih svjedoka.

On navodi da je broj sljedbenika ove zajednice u BiH porastao za tri odsto i da ih ima više od 1.200, a vjerovatno toliko i pridruženih. Tvrdi da se u svijetu broj Jehovinih svjedoka povećava za oko 300.000 godišnje i da ih ima više od sedam miliona.

"Jehovin svjedok se ne postaje rođenjem već uvjerenjem, a za to treba vremena. Vjerujemo u novi svijet o kojem piše Biblija. To je svijet u kojem neće biti ratova, mržnje, gladi. Svi će ljudi biti braća, neće biti granica i podjela, a ljubav će biti glavna odlika tog novog svijeta. Svjedoci već danas žive po tim principima i zato imaju divno međunarodno bratstvo u 236 zemalja svijeta", kaže Curi.

Uslovi registarcije vjerske zajednice

Većina objekata u kojima su smještene manje vjerske zajednice u BiH uglavnom su obične kuće i nemaju arhitektonske specifičnosti kao pravoslavne, katoličke, islamske ili jevrejske bogomolje.

Evanđelisti su nekad imali raskošan vjerski objekat u Sarajevu, gdje je u 19. vijeku izgrađena Evangelistička crkva. Potreba za izgradnjom crkve javila se kada se broj evanđelista s nekoliko desetina višestruko uvećao s dolaskom Austrougarske. Do Drugog svjetskog rata njihov broj drastično je opao, a njihova zgrada dodijeljena je Akademiji likovnih umjetnosti. 

U Ministarstvu pravde BiH kažu da tradicionalne crkve i vjerske zajednice imaju isti zakonski tretman kao i netradicionalne.

"Sve crkve i vjerske zajednice koje su postojale i prije rata, odnosno nastavile kontinuitet, bile su dužne ponovo se prijaviti u naš registar. Najmanji broj sljedbenika koje crkva i vjerska zajednice mora imati kako bi bila upisana u registar je 300 punoljetnih državljana BiH", objašnjava Marina Bakić, portparol Ministarstva pravde BiH, i dodaje da su ostali uslovi registracije definisani Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH.

U ovom zakonu se navodi da zahtjev može biti odbijen jedino ako se ocijeni da su sadržaj i način obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere protivni pravnom poretku, javnom moralu ili štete životu i zdravlju ili drugim pravima i slobodama vjernika i građana.

Islamske frakcije Ahmadija, Beahija i Šiija

Jedini zahtjev za registraciju koje je Ministarstvo pravde BiH odbilo bio je vjerske zajednice Ahmadija muslimanskog džemata.

U Ministarstvu kažu da nisu ispunjavali zakonom propisane uslove, ali nisu mogli precizirati razloge.  

Osim njih, kako saznajemo, u BiH djeluju i islamske frakcije Beahije i Šiije.

"Ahmadije su se u ratu instalirale kod Doboja, a kasnije su prešle u Sarajevo. Oni podršku imaju u više evropskih zemalja, najviše od Velike Britanije. Beahija ima tridesetak, a ahmadija više", rekao je naš sagovornik i dodao da ove zajednice poriču neka od temeljnih učenja islama.

Zajenica Šiija, kojoj se priznaje vjerodostojnost učenja, u BiH je osnovala svoj institut, koledž, a ima i svoj časopis.

Finac došao da obnovi Bosansku crkvu

U BiH je registrovana i Krstjanska zajednica, koja djeluje od 2002. godine s ciljem obnavljanja osnovnih načela srednjovjekovne Bosanske crkve. Na njenom čelu je Antfi Teponen, Finac koji kaže da je sada Bosanac.

"Došao sam u BiH 1994. godine. Htio sam da obnovim Bosansku crkvu. Ne može se ništa u potpunosti kopirati, ali sam mislio da vrijedi podići crkvu koja je istinski bosanskohercegovačka", kaže Teponen i dodaje da imaju nekoliko desetina članova.

On smatra da su pravni okvir i uslovi za djelovanje vjerskih zajednica u BiH dobri, ali mu smeta što ih neki optužuju da kradu simbole Bosanske crkve.

10.08.2009.

Osvrt na knjigu "Da Vinčijev kod",preuzeto sa www.step.hr

Da Vincijev kod - mašta bez granica

 
 
 

Peter MacKenzie

 
 
 


Kad sam pročitao tu famoznu knjigu, nije bilo teško razumjeti zašto je postigla takav golem uspjeh. Ne iznenađuje da je autor, Dan Brown, jednoć predavao kreativno pisanje na višoj školi, jer je dobro uočio što prolazi na tržištu. Ukomponirao je sve te slasne, intrigantne sastojke u svoje fiktivno djelo.

Knjiga počinje krvavim ubojstvom u Louvreu. Počinitelj je duševni bolesnik koji radi u službi kontroverzne rimokatoličke prelature Opus dei. Spreman je ubiti nemilosrdno da bi spriječio razotkrivanje mračnih crkvenih tajni. Glavni junak, američki povjesničar i erudit Robert Langdon, uvučen je u istragu kao sumnjivac, a zatim vodi vlastitu istragu bježeći pred francuskom policijom. Ta njegova istraga raskrinkava zavjeru za zavjerom. Razotkriva i drevne »tajne« stoljećima skrivene u mračnim kuloarima povijesti, sve dok ih ne rasvijetli Brownov junak. Da bi otkrio »istinu«, mora odgonetnuti brojne simbole, zagonetke i kodove, ostavljene za njega da se te tajne ne bi izgubile zauvijek. Tijekom istrage Langdon ulazi u trag legendarnomu skrivenom blagu. Radnja se kreće vratolomnom brzinom od mjesta do mjesta, od pogibije do pogibije. Napetost raste do samoga kraja kad Langdon otkriva tajnu Svetoga Graala.

NAPAD NA KRŠĆANSTVO

Moj prvi dojam nakon čitanja bio je kako je ta knjiga kao »pljeva što je vjetar raznosi«. Zabavna je fikcija koja je postigla kratkotrajnu popularnost, da bi potom pala u zaborav. Problem je, međutim, što se knjiga ne predstavlja kao čista fikcija. Na samom početku u knjizi se tvrdi da su svi opisi umjetnosti, arhitekture, dokumenata i tajnih obreda točni. Mnogi su stoga slijepo prihvatili vjerodostojnost tih podataka iako je knjiga prepuna povijesnih zabluda. Povrh toga, ona je bezobzirni napad na same temelje kršćanstva.

Prema toj fiktivnoj radnji Isus Krist bio je samo prorok, a nipošto bogočovjek. Oženio se Marijom Magdalenom i ona je ostala trudna! U njezine je ruke predao odgovornost za vodstvo Crkve nakon njegove smrti. Tobožnji muški šovinist i okorjeli spletkar Petar nije mogao smisliti žensku vlast i zato joj je prisilno oteo čelno mjesto u Crkvi. Da spasi glavu od toga krvoločnog apostola, Marija je pobjegla u Francusku i ondje rodila Isusovu djevojčicu. Majka i kći skriveno su živjele u Francuskoj zbog neprijateljstva crkvenih vlasti, koje su željele sakriti »istinu« po svaku cijenu. Kristova je loza nastavila postojati u tajnosti sve do petog stoljeća, kada se brakom povezala s kraljevskom obitelji. Tako je nastala merovinška dinastija.

Prema tom scenariju, crkvene su vlasti i dalje živjele u strahu da će »istina« izići na vidjelo. Oni su, navodno, promijenili izvorno pogansko kršćanstvo u moćnu patrijarhalnu religiju u kojoj je obožavanje ženskih božanstava zamijenjeno obožavanjem muškog lika Isusa Krista kao Boga!?! Jedan od glavnih poticaja križarskih vojni bilo je otkrivanje i uništenje starih dokumenata koji bi mogli raskrinkati crkvenu »zavjeru«. No viteški je red templara, koji je bio odan Magdaleni, spriječio taj zločin. Templari su pronašli dokumente pod ostacima jeruzalemskog hrama i zatim ih sakrili u Francuskoj.

Prema Brownu spomenuti je red osnovan pod pokroviteljstvom tajnog bratstva, Sionskog priorata. To je bratstvo 1099. g. u Jeruzalemu osnovao francuski kralj Godefroy de Bouillon, koji je i sam bio »Isusov potomak«. Imalo je cilj da štiti »istinu« o Mariji i sve dokumente koji potvrđuju »pravu istinu« o »izvornom« kršćanstvu. Ucjena Crkve zbog posjedovanja te dokumentacije omogućila je tomu viteškom redu stjecanje velike moći i bogatstva, sve dok papa Klement V. nije skovao zavjeru s Filipom IV. da pobije sve templare. Većina ih je ubijena, ali ipak ih je ostalo nekoliko koji su i dalje čuvali tajne rukopise, koristeći se kodovima i tajnim simbolima kako bi izabranima prenosili skrivenu »istinu« od naraštaja do naraštaja.

Priorat je djelovao u strogoj tajnosti od svojeg osnutka sve do danas. Predsjedali su mu veliki meštri i među njima su bila, naravno, slavna imena: Isaac Newton, Sandro Botticelli, Victor Hugo, Claude Debussy i Leonardo da Vinci. Vjerno su čuvali tajnu o Mariji Magdaleni i obožavali drevnu božicu zazivajući je ritualnim seksom.

U raspletu knjiga zagovara povratak na staro poganstvo, to jest na obožavanje ženskih božanstava, i opravdava u tu svrhu ritualni seks. Surfa na plimnim valovima feminizma, neopoganstva i seksualnog »oslobođenja«. Nije čudno što je popularna.

Radnja obiluje zavjerama koje su, čini se, glavna Brownova preokupacija. Sve što piše u znaku je zavjera i mračnih tajnih organizacija. Tako je bilo u dosadašnjim knjigama, a i sljedeća, kao što možemo pročitati, bit će o masonstvu! Mogli bismo posumnjati da pati od blagog oblika paranoje, no to nije glavni razlog. Zavjere, zna se, prodaju knjige.

25.07.2009.

Najstarija Biblija na internetu,preuzeto sa www.net.hr

Cjelovita Biblija Codex Sinaiticus, nastala prije otprilike 1600 godina i jedna od najstarijih u svijetu, odsad je dostupna na internetu, objavila je u nedjelju Britanska knjižnica.

 

Online izdanje te Biblije rezultat je suradnje četiriju međunarodnih ustanova: British Libraryja, Sveučilišne knjižnice iz Leipziga (Njemačka), Ruske nacionalne knjižnice iz Petrograda te samostana svete Katarine iz Egipta.

Codex Sinaiticus, koju su grčkim jezikom na pergamentu od goveđe kože u IV. stoljeću ispisali redovnici samostana sv. Katarine na brdu Sinaj, smatra se jednom od najstarijih poznatih Biblija.

Polovica Starog zavjeta i cjelovit Novi zavjet s ispravkama koje su se unosile stoljećima očuvana je do danas na 400 listova od originala koji je sadržao njih više od 700, a ispisivali su ih licem i poleđinom četvorica pisara.

"Codex Sinaiticus je jedno od najvećih pisanih blaga svijeta", izjavio je dr. Scot McKendrick, voditelj British Libraryja.

"Taj rukopis star 1600 godina otvara prozor u početke kršćanstva i pruža iz prve ruke uvid u način na koji se Biblija prenosila s naraštaj na naraštaj."

Codex se čuvao u samostanu sv. Katarine sve do 19. stoljeća kada ga je u Europu donio njemački znanstvenik Konstantin von Tischendorf iz Leipziga.

Glavninu, odnosno 347 stranica, pribavila je sovjetska vlada 1933. godine, a danas se čuva u British Libraryju.

Sveučilišna knjižnica u Leipzigu čuva 43 stranice od 1844. godine, a Ruska nacionalna knjižnica deset stranica.

Samo dvanaest stranica i četiri fragmenta ostala su u samostanu sv. Katarine, gdje su ih skrivene u dijelu zida pronašli redovnici 1975. godine.

Četiri ustanove dogovorile su 2005. postupnu digitalizaciju, kako bi se tekstom mogli koristiti stručnjaci diljem svijeta.

Prijevod je dostupan na njemačkom i engleskom jezikom, a tekst na adresi www.codexsinaiticus.org.

18.06.2009.

Zasto je blog o bibliji potreban?

Svima nam je poznato da je biblija jedna od najvažnijih knjiga na svijetu.Između ostalog ona je i knjiga koja je oborila sve rekorde u mnogim stvarima,između ostalog to je i najtiražnija knjiga svih vremena.
Međutim uprkos popularnosti biblije ili nepopularnosti(zavisi s kojeg ugla gledamo na stvari),o bibliji kruže mnoge dezinformacije.Razlog tome je što mnogi ljudi i ne čitaju bibliju ako je uopšte i imaju,nego ona im kupi prašinu na policama s knjigama.
Želim s ovim blogom da osvijetlim bibliju,to znaći iz svih uglova da je vidimo.Ne mogu da ne budem pristrasan,pa ću naravno samo dobre i pozitivne stvari objavljivati na ovom blogu,ali i negativne,ako su dobro argumentovane.

30.05.2009.

Poznati o Bibliji

 

Evanđelje je tako lijepo, da bi onaj tko ga je izmislio, kada bi bilo izmišljeno, bio vredniji divljenja nego sami opisani heroji.
Rousseau
 

 
Želiš li znati kako treba

urediti svoj život?

Pročitaj Govor na gori.

U njemu je sadržano sve.
Truman

 

 
10.05.2009.

O Bibliji,izvor Wikipedia

Biblija

Svečana Biblija zagrebačke katedrale, XIV. st.

Biblija (grč. τὰ βιβλία, knjižice, sveščići), zbirka tekstova koje Židovi (samo SZ) i kršćani drže svetima, od Boga nadahnutima i glavnim izvorom svoje vjere, a temelj su i za Kur'an; nastali su u vremenu između 1000 p.n.e. (Suci 5) i 100 n.e. (Otk i 2 Pt). Naziva se i "Sveto pismo", "Pismo" ili "Pisma".

 

Židovi i Biblija [uredi]

Židovi je nazivaju Torah (Zakon), Miqrah (Čitanje), Kitbe qodeš (Sveti spisi) ili Tanakh (kratica za Torah, Neviim i Ketuvim). Kanon biblijskih knjiga proglasili su 90. god. u Jamniji; priznali su 24 knjige nadahnutima i obvezatnima za židovsku vjeru. U kanon nisu uvrstili sedam knjiga koje su nastale u Aleksandriji od tamošnjih židova, a napisane su na grčkom jeziku. Dijele Bibliju na tri skupine: Tora (Petoknjižje), Neviim (Proroci) i Ketuvim (Mudrosne knjige). Stari zavjet pisan je hebrejskim jezikom, izuzev dijelova Ezre i Daniela te nekoliko riječi u Knjizi Postanka i u Jeremiji pisanih aramejskim jezikom. Završnu redakciju židovskog dijela Biblije napravila je Velika skupština u doba perzijske vlasti (V. - IV. st. pr.n.e.). Izvorno su biblijske knjige pisane na svitcima pergamenta. Od Ezrina vremena židovska je Biblija pisana aramejskim pismom, dok su Samarijanci zadržali staro feničko pismo. Očuvanje biblijskog teksta bio je zadatak prepisivača (heb. sofer: pisac) koji su ustanovili predaju čitanja Biblije. Budući da hebrejski jezik izvorno ne piše samoglasnike, u prijepisu su poslije dodavani znakovi za samoglasnike (masoretski tekst).

Kršćani i Biblija [uredi]

Biblija - Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta

Kršćani dijele Bibliju na Stari zavjet i Novi zavjet. Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih (istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih, kao ni židovi, ne priznaju - apokrifi). Novi zavjet, napisan u drugoj polovici I. st., obuhvaća 27 knjiga: četiri Evanđelja (Marko, Matej, Luka i Ivan), Djela apostolska, 21 poslanicu (14 Pavlovih i 7 apostolskih) i Otkrivenje (Apokalipsa).

Sve knjige u Bibliji [uredi]

Stari zavjet

Petoknjižje (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon)

Povijesne knjige (Jošua, Suci, Knjiga o Ruti, Prva knjiga o Samuelu, Druga knjiga o Samuelu, Prva knjiga o kraljevima, Druga knjiga o kraljevima, Prva knjiga ljetopisa, Druga knjiga ljetopisa, Knjiga Ezrina, Knjiga Nehemijina, Tobija, Judita, Estera, Prva knjiga o Makabejcima, Druga knjiga o Makabejcima)

Psalmi

Mudrosne knjige (Job, Mudre izreke, Propovijednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova)

Proročke knjige (Izaija, Jeremija, Tužaljke, Baruh, Ezekiel, Daniel, Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija)

Novi zavjet

Evanđelja (Matej, Marko, Luka, Ivan)

Djela apostolska

Poslanice apostola Pavla (Poslanica Rimljanima, Dvije poslanice Korinćanima, Poslanica Galaćanima, Poslanica Efežanima, Poslanica Filipljanima, Poslanica Kološanima, Dvije poslanice Solunjanima, Dvije poslanice Timoteju, Poslanica Titu, Poslanica Filemonu, Poslanica Hebrejima)

Katoličke poslanice (Jakovljeva poslanica, dvije Petrove poslanice, tri Ivanove poslanice, Judina poslanica)

Otkrivenje

Biblijska znanost i tumačenja

Autografi biblijskih knjiga ne postoje, nego mnogobrojni njihovi prijepisi, tzv. tekstualni svjedoci. Služeći se njima, biblijska znanost nastoji strogim znanstvenim metodama prirediti što pouzdaniji biblijski tekst, tzv. kritičko izdanje Biblije. Židovi tumače Bibliju doslovno i propovjednički, tražeći u njoj skriveni, dublji smisao, tumače je već od II. st. pr.n.e. sve do danas (Midraš, halaha, hagada i dr.). U novije doba židovski tumači Biblije uzimaju u obzir rezultate arheologije i drugih znanosti, te se približuju kršćanskim biblijskim komentarima. Kršćani tumače Bibliju od početka II. st. aleksandrijska škola zastupala je alegorijsko tumačenje, antiohijska škola doslovno tumačenje. U srednjem vijeku skolastika je dalje razvila metode tumačenja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogično ili mistično tumačenje. Katolici u tumačenju Biblije slijede tradiciju Crkve i crkvenog učiteljstva, a protestantske se crkve oslanjaju većinom na osobno nadahnuće. U novije doba razvijene su u katolika, protestanata i u Židova suvremene znanstvene metode tumačenja Biblije (egzegeza, hermeneutika). Suvremeni pristupi i metode tumačenja imaju intererkonfesionalno obilježje. Biblija je cjelovito ili dijelom prevedena na većinu svjetskih jezika. Njezino značenje prelazi okvire sinagogalne i crkvene upotrebe.

30.04.2009.

Biblija manja od vrha igle ,preuzeto sa:umag-portal.com/.../biblija-manja-od-vrha-igle/

Izraelski znanstvenici s Instituta za tehnologiju u Haifi izradili su najmanju Bibliju na svijetu, koja je manja od vrha igle. Kažu da jedan od razloga za izradu Biblije mikro dimenzija jest pokušaj da zainteresiraju mlade ljude za nanotehnologiju.
U kreiranju Biblije korišteni su zlato i silicij, a knjiga je napisana na hebrejskom jeziku. Sadrži nešto više od 300 tisuća riječi, a debela je svega 0,0002 milimetara. Upravo zbog toga znanstvenici su morali koristiti poseban software za pisanje teksta, a kažu da je za čitanje ove Biblije potreban vrlo dobar mikroskop. Ohad Zohar, jedan od sudionika u projektu objasnio je kako su »tiskali« ovu minijaturnu Bibliju.
- Usmjeravanjem zraka čestica na različite točke na površini moguće je ugravirati svaki karakter, uključujući tekst, rekao je Zohar.
Sljedeći korak jest fotografiranje cijele Biblije da bi bila svima vidljiva.
- Na toj fotografiji, veličine 7 sa 7 metara, moći će se golim okom pročitati čitava Biblija, a svako slovo iznosit će oko 3 milimetara, kaže Zohar. Odmah pokraj tog zida bit će izložena i ova mini Biblija koju će posjetitelji moći razgledati.
Dosad je rekord za najmanji primjerak imala Biblija veličine 2.8x3.4x1 centimetar i težine 11.75 grama, a sadržavala je 1.514 stranica.

30.04.2009.

Nauka potvrđuje Bibliju

1.Biblija:Zemlja je okrugla (Izaija 40:22).Nauka danas:Zemlja je okrugla.Nauka nekad:Zemlja je ravna ploha.

2.Biblija:Neizbrojiv broj zvijezda (Jeremija 33:22)Nauka danas:Neizbrojiv broj zvijezda.Nauka nekad:Samo 1100 zvijezda.

3.Biblija:Zemlja slobodno lebdi u svemiru (Job 26:7).Nauka danas:Zemlja slobodno lebdi u svemiru.Nauka nekad:Zemlja leži na velikoj životinji.

4.Biblija:Stvorenje načinjeno iz nevidljivih elemenata (Hebrejima 11:3).Nauka danas:Stvorenje načinjeno iz nevidljivih elemenata(atoma).Nauka nekad:Nauka nije imala odgovor na ovu temu.

5.Biblija:Svaka zvijezda je različita (1.Korinčanima 15:41).Nauka danas:Svaka zvijezda je različita.Nauka nekad:Sve zvijezde su jednake.

6.Biblija:Svjetlost se kreće (Job 38:19-20).Nauka danas:Svjetlost se kreće.Nauka nekad:Svjetlost je bila fiksirana na mjestu.

7.Bilija:Zrak ima težinu (Job 28:25).Nauka danas:Zrak ima težinu.Nauka nekad:Zrak nema težine.

8.Biblija:Vjetrovi pušu u ciklonima (Propovijdnik 1:6).Nauka danas:Vjetrovi pušu u ciklonima.Nauka nekad:Vjetrovi pušu ravno.

9.Biblija:Krv je izvor života i zdravlja (Levitski zakon 17:11).Nauka danas:Krv je izvor života i zdravlja.Nauka nekad:Bolesnim ljudima se mora pustiti krv.

10.Biblija:Dno okeana sadrži duboke doline i planine (2.Samel 22:16;Jona 2:6).Nauka danas:Dno okeana sadrži duboke planine i doline.Nauka nekad:Dno okeana je ravno.

11.Biblija:Okean sadrži izvore (Job 38:16).Nauka danas:okean sadrži izvore.Nauka nekad:Okean se punio samo iz rijeka i kišom.

12.Biblija:Kada se dolazi u kontakt sa bolešću ruke treba oprati pod tekućom vodom (Levitski zakon 15:13).Nauka danas:Kada se dolazi u kontakt sa bolešću ruke treba oprati pod tekućom vodom.Nauka nekad:Ruke se operu u stajaćoj vodi.

09.04.2009.

Postanak

U početku Bog stvori nebesa i zemlju.I zemlja je bila pusta i prazna i tama na licu bezdana i Duh Božiji lebdio je nad vodama.I Bog reče:"Neka bude svjetlost."I bila je svjetlost. Prva kniga Mojsijeva (Postanak 1/1-3)

05.04.2009.

Biblija i igra gluhih telefona,by Josh McDowell&Bob Hostetler

Igra gluhih telefona već godinama nije tek popularna društvena igra,već se često koristi da ilustrira mjerilo točnosti u komunikaciji. Tijekom igr,grupa ljudi sjedi poredana u krug.Jedna osoba šapne kratku poruku osobi pokraj sebe,i tako redom,dok se ne završi krug. Nerijetko se osobi od koje je krenula,s kružnog puta vrati poruka toliko različite sadržine da je često i komična.Tako poruka koja je počela kao:"Ako ne koristiš svoje mišiće,često postanu kruti."može završiti kao:"Probrljive se majke odlučuju obuti." Mnogi ljudi vjeruju da se nešto poput "gluhih telefona"dogodilo i s Biblijom-znaš,to se nalazi između dvije korice u kožnom povezu(s tvojim imenom otisnutim zlatnim slovima na prednjoj strani)toliko je daleko od onoga što je stvarno napisano hiljade godina ranije da nitko ne može doista povjerovati u to. To je mit. Prije svega,Stari zavjet prepisan je takvom preciznošću da je svaki svitak pisan rukom,slovo po slovo-a ako bi bila napravljena samo jedna greška,cijeli bi svitak bivao uništen. K tomu,židovski pisari su se pri prepisivanju hebrejskog Pisma pridržavali detaljnih propisa toga posla: 1.Svaki je prijepis morao biti načinjen na potpuno novoj površini za pisanje,te pripremljen na osobit način. 2.Svaki je prijepis morao biti napisan u određenom broju stupaca širine od tridestet slova,uz određen broj linija svakog stupca. 3.Svaki je prijepis morao biti napisan mastilom određene boje i kvaliteta. 4.Ni najmanje slovce nije smjelo biti napisano po sjećanju-na primjer,da netko baci pogled na riječ "do"te napiše slova "d"i "o",a da prethodno ne pogleda ponovo u orginalni tekst-nego je svako slovo prepisivano pojedinačno iz orginala. 5.Ni jedno slovo se nije smjelo spojiti niti preklopiti s drugim.Razdaljina između svakog slova mjerena je pomoću jedne vlasi ili niti. 6.Sva slova sa svake strane i iz cijele knjige,bila su prebrojavana i upoređivana s orginalom.Brojano je koliko se puta u knjizi pojavljuje svako pojedino slovo alfabeta,te je svaki pojedinačni zbroj sravnjivan s izvornim tekstom.U tekstu je izračunavano i označeno središnje slovo Petoknjižja(prvih pet kniga Staroga Zavjeta),te središnje slovo Hebrejske Biblije.Ako bi samo jedna od svih ovih računskih radnji bila netočna,cijeli bi se prijepis odbacio. A to je samo Stari zavjet,dok je Novi zavjet nesumnjivo najpouzdaniji potvrđeni dokument Staroga svijeta. Kad u školi učite o Platonu,zar vaš profesor izražava skepticizam o pouzdanosti njegove Republike? Da li te profesorica starovjekovne historije/povijesti,pozivajući te da naglas čitaš Katulovu poeziju ili izvještaj Julija Cezara o Galskim ratovima,upozorava da to što čitaš moglo biti nepouzdano? Da li tvoji nastavnici odbacuju djela grčkog povjesničara Tukidida i filozofa Aristotela,ili tragičara Sofokla i Euripida,kao da nisu vrijedni ozbiljnog razmatranja zbog tekstualnih problema i dvojakog štiva? Vjerovatno ne.A ipak,mnogo ljudi misli da je Biblija netočan dokument,dok se zapravo ni jedno od upravo navedenih djela ne može ni približiti pouzdanosti Novog zavjeta. Za određivanje pouzdanosti povijesnih dokumenata najznačajnija su dva činioca:broj postoječih prijepisa manuskripta,te vrijeme koje je prošlo od nastanka izvornog djela do najstarijeg postojećeg prijepisa. Kad se Novi zavjet usporedi s drugim starim pisanim djelima,njegova pouzdanost je očita. Autor/Napisano/Najraniji prijepis /Vremenski razmak/Broj prijepisa Cezar/100-44 p.n.e./900 n.e./1000 god./10 Platon/427-347 p.n.e./900n.e./1200.god./7 Tukidid/460-400 p.n.e./900 n.e./1300 god./8 Sofokle 496-406 p.n.e./1000 n.e./1600 god./100 Katul/54p.n.e./1550.n.e./1600god./3 Euripid/480-406 p.n.e./1100 n.e./1500.god./9 Aristotel/384-322.p.n.e./1100 n.e./1400 god./5 Usporedi sada Novi zavjet sa ovim drevnim piscima: Autor/Napisano/Najstariji prijepis/Vremenski razmak/Broj prijepisa Novi zavjet/40-100n.e./125 n.e./25.god./24000+ Nijedan drevni dokument nije mu ni blizu.Na drugom mjestu po tekstualnoj pouzdanosti nalazi se Homerova Ilijada sa 643 prijepisa i petstogodišnjim razmakom između prvobitnog teksta i najstarijeg postojećeg prijepisa. Je li Biblija pouzdana?U usporedbi s drugim starovjekovnim djelima za Bibliju bismo mogli reće-da je prva liga sama za sebe.

23.03.2009.

Koja je razlika između katolika i protestanata?,preuzeto sa: www.gotquestions.org

Koja je razlika između katolika i protestanata?




Pitanje: Koja je razlika između katolika i protestanata?

Odgovor:
Postoji nekoliko jako važnih razlika između katolika i protestanata. Premda je tijekom proteklih nekoliko godina bilo pokušaja pronalaska zajedničkoga jezika između ove dvije skupine, činjenica je da te razlike ostaju i da su jednako važne danas kao što su bile na početku protestantske reformacije. Slijedi kratak sažetak nekih važnijih razlika.

Jedna od prvih većih razlika između katoličanstva i protestantizma pitanje je dostatnosti i autoriteta Svetoga pisma. Protestanti vjeruju da je Biblija jedini izvor Božje posebne objave čovječanstvu, i kao takva uči nas sve što je nužno za naše spasenje od grijeha. Protestanti Bibliju smatraju mjerilom po kojemu se treba prosuđivati ponašanje svakog kršćanina. To vjerovanje obično se naziva »Sola Scriptura« i jedna je od »Pet Sola« (sola je latinska riječ koja znači »samo«) koje su izašle iz protestantske reformacije kao sažetak nekih važnijih razlikâ između katolikâ i protestanata.

Dok u Bibliji postoji mnogo stihova koji potvrđuju njezin autoritet i dostatnost u svim pitanjima vjere i prakse, jedan od najjasnijih nalazimo u 2. Timoteju 3,16 gdje vidimo da: »Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.« Katolici s druge stane odbacuju doktirinu »Sola Scriptura« i ne vjeruju da je Biblija jedina dostatna. Oni vjeruju da kršćanina podjednako obvezuju i Biblija i sveta rimokatolička Predaja. Mnoge rimokatoličke doktrine, kao što su Čistilište, molitve svecima, štovanje ili obožavanje Marije itd. imaju jako malo ili nimalo temelja u Svetom pismu, nego se isključivo zasnivaju na rimokatoličkim predajama. U svojoj suštini, to što Rimokatolička crkva niječe »Sola Scripturu« i ustraje na tome da Biblija i njihova »Sveta Predaja« imaju jednak autoritet potkopava dostatnost, autoritet i dovršenost Biblije. Takvo gledište o Pismu čini korijen mnogih, ako ne i svih, razlika između katolika i protestanata.

Druga važna ali blisko povezana razlika između katoličanstva i protestantizma odnosi se na službu i autoritet Pape. Prema katoličanstvu, Papa je »Kristov vikar« (vikar je zamjenik) i zauzima Isusovo mjesto kao vidljiva glava Crkve. Kao takav, ima sposobnost govoriti »ex cathedra« (s autoritetom o pitanjima vjere i prakse), a kada to čini njegovo učenje smatra se nezabludivim i obvezujućim na sve kršćane. S druge strane, protestanti vjeruju da ni jedno ljudsko biće nije nezabludivo i da je Krist jedini glava Crkve. Katolici se oslanjaju na apostolsko naslijeđe kako bi uspostavili autoritet Pape. Protestanti pak vjeruju da autoritet crkve ne dolazi iz apostolskoga naslijeđa, već iz Božje riječi. Duhovna sila i autoritet ne leže u rukama običnoga čovjeka, nego se nalaze u samoj Božjoj riječi koja je zapisana u Svetom pismu. Premda katoličanstvo poučava da jedino katolička crkva može pravilno i točno tumačiti Bibliju, protestanti vjeruju da Biblija uči da je Bog poslao Duha Svetoga da prebiva u svim nanovo rođenim vjernicima, čime je osposobio sve vjernike da razumiju poruku Biblije.

To jasno vidimo u odlomcima poput Ivana 14,16-17: »Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može pimiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.« (Vidi također Ivan 14,26 i 1. Ivanova 2,27). Iako katoličanstvo uči da jedino Rimokatolička crkva ima autoritet i silu tumačiti Bibliju, protestantizam potvrđuje biblijsku doktrinu o svećenstvu svih vjernika, te da se pojedinačni kršćani mogu pouzdati u Svetoga Duha za vodstvo u samostalnom čitanju i tumačenju Biblije.

Treća važna razlika između katoličanstva i protestantizma tiče se načina spasenja. Još jedna od »Pet Sola« reformacije bila je »Sola Fide« (Samo vjera), koja potvrđuje biblijsku doktrinu o opravdanju samo po milosti samo kroz vjeru samo zbog Krista (Efežanima 2,8-10). Međutim, prema rimokatoličanstvu, čovjek se ne može spasiti samo po vjeri samo u Krista. Oni uče da se kršćanin mora pouzdati u vjeru plus »zaslužna djela« kako bi se spasio. Za rimokatoličku doktrinu o spasenju od velike važnosti su Sedam Sakramenata, a to su: krštenje, potvrda, Euharistija, Ispovijed, bolesničko pomazanje, Sveti red i brak. Protestanti vjeruju da Bog opravdava vjernike na temelju vjere isključivo u Krista jer je Krist na križu platio sve njihove grijehe i pripisana im je njegova pravednost. S druge strane, katolici vjeruju da je Kristova pravednost dodijeljena vjerniku »po milosti kroz vjeru«, ali da sama po sebi nije dovoljna da ga opravda. Vjernik mora »nadopuniti« Kristovu pravednost koja mu je dodijeljena sa zaslužnim djelima.

Katolici i protestanti također se ne slažu po pitanju što znači biti opravdan pred Bogom. Prema katoliku, opravdanje uključuje postajanje pravednim i svetim. Vjeruju da je vjera u Krista samo početak spasenja, te da svaki pojedinac mora graditi na tome svojim dobrim djelima zato što »čovjek mora zaslužiti Božju milost opravdanja i vječno spasenje«. Naravno, to gledište o opravdanju suprotstavlja se jasnome učenju Svetoga pisma u odlomcima poput Rimljanima 4,1-12; Titu 3,3-7, kao i mnogim drugim. S druge strane, protestanti razlikuju između trenutnoga čina opravdanja (kada nas Bog proglašava pravednima i svetima na temelju naše vjere u Kristovo djelo pomirenja na križu) i posvećenja (trajnoga procesa postajanja pravednima koji se nastavlja kroz cijeli naš ovozemaljski život.) Iako protestanti prepoznaju da su djela važna, vjeruju kako su ona posljedica ili plod spasenja, a nikada sredstvo spasenja. Katolici spajaju opravdanje i posvećenje u jedan trajan proces, što dovodi do zbunjenosti o tome kako se spašavamo.

Četvrta važna razlika između katolika i protestanata tiče se čovjekove sudbine nakon smrti. Premda obje skupine vjeruju da će nevjernici vječnost provesti u paklu, postoje značajne i važne razlike u pogledu toga što se događa s vjernicima. Iz svojih crkvenih predaja i oslanjanja na nekanonske knjige, katolici su razvili doktrinu o Čistilištu. Prema Katoličkoj enciklopediji, Čistilište je »mjesto ili stanje vremenite kazne za one koji ovaj život napuštaju u Božjoj milosti, ali nisu u potpunosti slobodni od lakih grijeha, ili nisu platili punu zadovoljštinu za njihove prijestupe«. S druge pak strane, protestanti vjeruju da ćemo nakon smrti ići izravno u Nebo i biti u Gospodinovoj prisutnosti zbog toga što smo opravdani po vjeri u Krista jedinoga (1 Korinćanima 5,6-10 i Filipljanima 1,23).

Međutim, katolička doktrina o Čistilištu još više nas uznemiruje zbog činjenice da oni vjeruju da čovjek mora pa čak i može platiti ili zadovoljiti za svoje grijehe. Zajedno s njihovim pogrešnim shvaćanjem što Biblija uči o tome kako se čovjek opravdava pred Bogom, to ima za posljedicu jako nisko mišljenje o dostatnosti i učinkovitosti Kristova pomirenja na križu. Jednostavno rečeno, rimokatoličko gledište o spasenju podrazumijeva da Kristovo pomirenje na križu nije bilo dovoljno da plati za grijehe onih koji vjeruju u njega, te da vjernik mora okajati ili platiti za svoje grijehe, bilo kroz djela pokore ili vremenom provedenim u Čistilištu. Ipak, Biblija uvijek iznova uči da Kristova smrt sama može zadovoljiti ili umiriti Božji gnjev na grješnike (Rimljanima 3,25; Hebrejima 2,17; 1. Ivanova 2,2; 1. Ivanova 4,10). Naša pravedna djela ne mogu dodati onome što je Krist već postigao.

Premda postoje brojne druge razlike između onoga što vjeruju katolici i protestanti, ove četiri trebale bi biti dovoljne da donesemo zaključak kako se ove dvije skupine ozbiljno razlikuju. Veoma nalik na judaiste (Židove koji su rekli da se kršćani iz poganstva trebaju pokoravati starozavjetnom zakonu kako bi se spasili) o kojima je Pavao pisao u Galaćanima, čineći djela nužnima da bi se čovjek opravdao pred Bogom, katolici dobivaju potpuno drukčije evanđelje. Razlike između katolika i evanđeoskih protestanata važne su i značajne.

Molimo se da Bog otvori oči svakome koji čita ovaj članak, a koji se pouzdaje u učenje Katoličke crkve. Nadamo se da će svi shvatiti i povjerovati u istinu da ih njihova »pravedna djela« ne mogu opravdati niti posvetiti (Izaija 64,6). Umjesto toga, molimo se da svoju vjeru u potpunosti stave u činjenicu da smo »opravdani ... besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri.” (Rimljanima 3,24-25). Bog nas spašava: “ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga« (Titu 3,5-7).

16.03.2009.

Znanost i biblija,preuzeto sa bigblog.tportal.hr/advent?BlogCalendarDate=1....

DA LI JE BIBLIJA U SKLADU SA ZNANOŠĆU?

Stručnjaci u svojim istraživanjima tvrde da je rak grlića maternice najčešći rak u žena. Dvadeset i pet posto svih karcinoma u žena otpada na taj rak, a osamdeset posto slučajeva svih genitalnih karcinoma otpada upravo na rak grlića maternice. No, većina smrtnih slučajeva mogla je biti spriječena da su ljudi slijedili upute što ih je Bog dao Abrahamu. Možda ova tvrdnja zvuči smiješno, jer, kakve bi veze Abraham trebao ili mogao imati s ovom bolešću..? O čemu je, dakle, riječ?

Povijest te spoznaje neobično je zanimljiva. Negdje oko 1900.god. dr. Hiram N. Wineberg otkrio je, u Mount Sinai bolnici u New Yorku, da su Židovke pošteđene od te vrste uobičajenog raka žena. Nadalje, ginekolozi su 1949.god. na Mayo klinici zamijetili da među 568 slučajeva cervikalnog karcinoma nije bilo ni jedne Židovke. Bilo je za očekivati da će u ukupnom broju biti oko 40 židovskih bolesnica s rakom na grlu maternice, s obzirom da su Židovke bile 7 % pacijenata na toj klinici. Unatoč tome, nije ustanovljen ni jedan jedini slučaj kod Židovki. 1954. god. u Bostonu napravljena je opširna studija o ovome te je detaljno analizirano 86 214 slučajeva oboljenja žena. Ustanovljeno je da je rak među nežidovkama osam i pol puta češći nego među Židovkama. Zašto su Židovke pošteđene raka na grlu maternice?

U Indiji su provedena slična istraživanja. Iako taj narod ima vrlo slično rasno podrijetlo, jede istu ili sličnu vrstu hrane i živi u jednakim klimatskim uvjetima, stanovništvo je podijeljeno na Muslimane (oni koji provode obrezivanje muške djece) i na ostale (koji to ne čine). Među muslimanskim ženama pojava raka na grlu maternice je izuzetno rijetka, dok je u drugih žena iste rase, koje se hrane istom hranom i žive pod istim životnim uvjetima, rak mnogo češći.

Uvodni članak u American Journal of Obstetrics and Gynecology (Američki časopis za porodiljstvo i ženske bolesti) primjećuje da Židovke i Indijke muslimanske vjere imaju nizak postotak cervikalnog karcinoma te zaključuje da ta dva naroda vrlo različita podrijetla imaju jednu stvar zajedničku – obrezivanje (cirkumcizija) muških. U članku se preporučuje obrezivanje muške novorođenčadi kako bi se spriječio takav opasan oblik raka u žena.

Obrezivanje (cirkumcizija: circum – okolo, cisio – rezanje) je oslobađanje muškog spolovila od preobilne kožice kojom je obavijeno. Ako se čvrsto priljubljena kožica oko spolovila ne da pomaći unazad, nije moguće održavati pravilnu čistoću i higijenu uda. Rezultat toga je pojava mnogih opasnih bakterija, među kojima je bacillus smegmatis, koji uzrokuje rak. Za vrijeme spolnog akta te bakterije se odlažu na grlo maternice. Ako je sluznica grlića zdrava neće biti štetnih posljedica. Ali ako postoje razderotine, koje su vrlo česte poslije svakog poroda, te bakterije lako prouzroče smetnje (u obliku jakih podražaja) koje se ubrzo pretvaraju u navedeni zloćudni rak. Zato je obrezivanje gotovo savršena prevencija protiv tog smrtonosnog raka.

Iz navedenog se može vidjeti da je medicinska znanost, nakon dugotrajnaog marljivog proučavanja, konačno stigla na cilj – ali 4 000 godina kasnije. Kasnije od čega? Od naloga što ga je Bog dao Abrahamu prije 4 000 godina! Svako muško među vama neka bude obrezano (Post 17, 10). Do ovog otkrića nije se došlo laboratorijskim putem nego proučavajući statistiku – statistiku o činjenicama koje su postojale samo zato jer su kroz mnoga stoljeća pokoljenja Židova bila vjerna zapovijedi koju je Bog dao njihovu ocu Abrahamu.

Ovdje priči nije kraj. Ako čitamo sve što je Bog rekao Abrahamu, naći ćemo slijedeće: Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano (Post 17, 12). Dakle, Bog govori i o tome kada izvršiti obrezanje – to je osmi dan nakon rođenja. Da li Bog pretjeruje s detaljima? Da li je to uopće važno?

L. Emmett Holt i Rustin McIntosh, nakon serije članaka u Journal of American Medical Association (Časopis Američkog medicinskog udruženja), 1946. i 1947.god., u kojima se govori o razlozima za obrezivanje muškog novorođenčeta, izvješćuju da je novorođenče «osobito sklono krvarenju između drugoga i petog dana života... takva krvarenja mogu proizvesti opasna oštećenja unutarnjih organa, osobito mozga i prouzrokovati smrt od šoka i iskrvarenja». Naime, vitamin K, koji je važan sastojak za zgrušavanje krvi, ne stvara se sve do petog ili sedmoga dana života. Stoga, jasno je da je osmi dan prvi najsigurniji dan kada bi se mogla uraditi operacija obrezivanja. To je isti onaj dan kada je Bog, prije 4 000 godina, naložio Abrahamu da obreže Izaka. I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio (Post 21, 4). Drugi važan element za normalno zgrušavanje krvi jest protrombin. Stručnjaci u Holt Pediatrics su na temelju istraživanja zaključili da se količina protrombina u krvi penje do najviših vrijednosti upravo osmoga dana, čak i iznad normale – 110 %. Nakon toga se spusti na 100 %. To dokazuje da dojenče u osmom danu života ima više raspoloživog protrombina nego u bilo kojem drugom danu u svom životu. Dakle, o količini vitamina K i prisutnog protrombina u krvi ovisi koji je dan najprikladniji za obrezivanje. To je, sasvim sigurno, osmi dan.

Hvala istraživačima i znanstvenicima za sve ove spoznaje. Ali, Bog koji je savršeni znanstvenik, znao je to oduvijek. Abraham nije ništa znao o protrombinu, vitaminu K i tomu slično, ali vjerovao je Bogu i to mu je bilo dovoljno. Upravo to (živa vjera!) nedostaje mnogim današnjim ljudima. Često se ponašaju tako kao da smatraju da im Bog mora polagati račun na svaki njihov «zašto?». Zaboravljaju da je Bog stvoritelj a oni, ipak, stvorenja. Koliko god napredovali u znanju i spoznaji, moramo prihvatiti da smo i da ćemo ipak ostati nesavršena stvorenja kojima (zbog toga) nije moguće baš sve znati. Svijest o tome može nas staviti u uravnotežen odnos s Bogom.

Biblija, kao što vidimo, nije protiv znanosti. Štoviše, ona potvrđuje znanost. Ovaj i mnogi drugi biblijski primjeri (sve ih nije moguće ovdje izložiti) to jasno potvrđuju. Ovaj primjer nam govori i više od toga - govori da nam za odnos s Bogom ne treba svo znanje znanosti jer i sama znanost je nesavršena i nedovršena. Za odnos s Bogom potrebna nam je «Abrahamova vjera». Ako tako radimo, sigurno ćemo biti u zajedništvu s Bogom i nećemo biti u neskladu sa znanošću. Stoga su Galilei i Kopernik bili gorljivi kršćani, uvjereni da svojim istraživanjima slave Boga, usprkos suprotstavljanju ondašnje Crkve. Newton je pisao svoja «Principia» s dubokim uvjerenjem «da ovaj svijet može potjecati samo od beskrajno slobodne Božje volje». Kažu da je više vremena proveo uz Bibliju nego u svom znanstvenom kabinetu. Da, Biblija se ne protivi znanosti jer znanost Bibliju potvrđuje.

ZAKLJUČAK

Mnogi ljudi danas imaju nepovjerenje prema Bibliji zbog predrasuda koje se temelje na pogrešnom razumijevanju i netočnim obavijestima. Međutim, ako toj knjizi pristupimo iskreno, pošteno i objektivno, brzo ćemo uvidjeti da nema potrebe za nepovjerenjem.

Biblija je doista nadahnuta i nepogrešiva riječ Božja. Stoga nije neobičan slijedeći tekst koji u njoj nalazimo: Sve je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za nauk, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti (2 Tim 3, 16). Riječ «nadahnuto» je prijevod grčke riječi theopneustos, što znači Bogom dahnuto. Biblija potječe od Boga, a ne od čovjeka. Drugi navod kaže: ...nikada proroštvo ne bi (ne bijaše) ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni sveti ljudi od Boga govorili (2 Pt 1, 21). Bog je pokretao pisce Biblije da zapišu ono što je on želio. Upotrijebio je svakog pojedinog pisca i njegovu osobnost da sačine Bogom ovlašteno djelo. Oni su pisali spontano, koristeći svoje ljudske potencijale, a ipak njihove riječi nisu bile samo riječi čovjeka nego doslovce Božje riječi. Božji Duh ih je nadzirao u njihovu pisanju, što je dovelo do toga da nastane Biblija – Božja riječ izrečena čovjekovim riječima. Izraz «sve Pismo» potvrđuje da je cijela Biblija nadahnuta, a ne samo neki njezini dijelovi. Stoga u Bibliji ima preko 2000 mjesta gdje pisci svoje pisanje započinju uvodom «i reče Bog», «Bog reče», i tomu slično.

Ako želimo upoznati Boga i njegove blagoslove, čitajmo Bibliju. Upravo u njoj nam Bog poručuje da nas ljubi i da nas sve želi spasiti kroz jedinog Spasitelja, svoga Sina – Isusa Krista. Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svoga, jedinorođenoga, da tko god vjeruje u njega ne propadne nego ima život vječni (Iv 3, 16). I vjerujmo Bibliji.

Literatura:

1. Biblija, Stari i Novi zavjet (1999.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb,

2. Biblijski priručnik / Mala enciklopedija (1989.), Kršćanska sadašnjost / Grafički zavod

Hrvatske, Zagreb

3. Forster, R. / Marston, P. (1975.), Da, ali..., Duhovna stvarnost, Zagreb,

4. Gitt, W. (1995.), Pitanja, Euroliber, Zagreb,

5. Graham, B. (1991.), Mir s Bogom, Duhovna stvarnost, Zagreb,

6. Green, M. (1976.), Svijet u bijegu, Put života, Zagreb,

7. Klaić, B. (1990.), Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,

8. McDowell, J. / Stewart, D. (1987.), Odgovori na teška pitanja, Duhovna stvarnost,

Zagreb,

9. McMillen, S. I. (1974.), Ni jedna od ovih bolesti, Duhovna stvarnost, Zagreb,

10. Novi zavjet po Prihvaćenom tekstu (1998.), Riječi iskrene, Pušćine,

11. Obradović, D., Slava drevnog Babilona, http://www.inet.hr/drleskov/babilon.htm

12. Rowell, E. A. (1994.), Proročanstva govore, Znaci vremena, Zagreb,

13. Velika biblijska konkordancija, II, O – Ž (1991.), Kršćanska sadašnjost – Zagreb / Dobra

Vest - Novi Sad,

14. Werner, R. (1999.), Deset dobrih razloga da (p)ostaneš kršćanin, STEPress, Zagreb

16.03.2009.

Spasenje

Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.

Efežanima 2:8-9
02.03.2009.

Ivan 5:24

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

19.10.2008.

Milost...

Budite dakle milostivi kao i otac vas sto je milostiv.
I ne sudite, i nece vam suditi; i ne osudjujte, i necete biti osudjeni; oprastajte i oprostice vam se.

 Luka 6: 36,37
24.09.2008.

Svijetlost svijeta

Ja sam svijetlost svijeta,ko zamnom ide nece hoditi po tami,nego ce imati svijetlost zivota. (Ivan 8:12)

02.04.2006.

Ivan 3:16-19

Svijetlo

08.03.2006.

Ivan 3:16-19

Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Jedinorođenog Sina,kako nijedan koji u njega vjeruje ne bi propao,nego imao život vječni.Bog ,doista,ne posla Sina na svijet da svijetu sudi,nego da se svijet po njemu spasi.Ko vjeruje u njega,ne sudi mu se;a a ko ne vjeruje,već je osuđen jer nije vjerovao u ime Jedinorođenog Sina.A ovo je sud:Svijetlo je došlo na svijet,ali su ljudi zavoljeli više tamu nnego svijetlo,jer im djela bijahu zla.

02.03.2006.

Tko je tvoj Bog???*

???*

19.02.2006.

Veseli se...

Veseli se ,mladi čovječe,za vrijeme svog mladenaštva,i neka tvojem srcu bude prijatno u danima tvoje mladosti.I slijedi poticanje svog srca i želju svojih očiju.Ali znaj da će te Bog izvesti za sve ovo na sud.
Propovijednik 11:9

15.02.2006.

Ivan 14:6

Isus(Isa) mu reče:

Ja sam put,istina i život;nitko ne dolazi k Ocu do kroza me.

11.02.2006.

Najveca je ljubav-1.Korinčanima 13/1-13

Kad bih jezicima ljudskim i anđeoskim govorio,
a ljubavi ne bih imao,
mjed sam što ječi
ili cimbal što zveči.
I kad bih dar prorokovanja imao
i znao sve tajne i sve znanje,
i kad bih svu vjeru imao,
tako da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao-ništa sam.
I kad bih podijelio sav svoj imetak,
i kad bih predao svoje tijelo da se uzvisim,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi ne koristi.
Ljubav je strpljiva,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne ponosi se.
Nije nedolična,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nad nepravdom,
a raduje se s istinom;
sve podnosi,sve vjeruje,
svemu se nada,sve trpi.
Ljubav nikada ne prestaje.
A prorokovanja?Prestat će.
A jezici?Umuknut će.
A znanje?Nestat će.
Jer djelomice spoznajemo
i djelomice prorokujemo.
A kad dođe savršeno,
nestat će ovo djelomično.
...11-12
Ostaje vjera,nada,ljubav,
ovo troje,
a od njih najveća je ljubav.

05.02.2006.

Luka 20/25

A On im reče:

...dajte dakle caru carevo,a Bogu Božije.

04.02.2006.

biblija@elitesecurity.org

Ako zelis poslati komentar,pitanje,pogrdu,pohvalu,savjet...
pisi na E-mail:

biblija@elitesecurity.org

04.02.2006.

2/Solunjanima 2/7-

...i tada će se pojaviti bezakonik,kojega će Gospod Isus(Isa) ubit dahom svojih usta i poništiti pojavom svog dolaska,njega kojega je dolazak po djelovanju Sotone,u svakoj vrsti sile i znakova i lažnih čudesa,i svakoj vrsti prijevare nepravde onih koji ginu,zato što nisu primili ljubav istine kako bi se spasili.Zato im Bog šalje djelotvornu silu zablude,da vjeruju laži,da bi svi bili suđeni koji nisu vjerovali istini,nego su našli zadovoljstvo u nepravdi.

03.02.2006.

Milost

Milošću ste spašeni,po vjeri,i to nije po vama;Božiji je to dar.Nije po dijelima,kako se ne bi ko dičio(hvalio).

01.02.2006.

Ljubav Rimljanima 13/ 9-10

...i ako ima neka druga zapovijed sadržana je u ovoj riječi:
"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe."Ljubav ne čini zla bližnjemu.Ljubav je dakle izvršenje zakona.

01.02.2006.

Otkrivenje 22/18-19

Svjedočim svakome, koji čuje riječi proroštva ove knjige,ako neko dometne ovome ,Bog će dometnuti na njega zla napisana u ovoj knjizi.
A ako netko oduzme od riječi proroštva ove knjige,Bog će oduzeti njegov dio od drveta života i od svetog grada,što je napisano u ovoj knjizi.

30.01.2006.

Matej 7/3

Hej!
Zašto vidiš trun u oku svoga brata,a ne opažaš gredu u svom oku???

28.01.2006.

Ivan 1:1-5

U početku bila je Riječ i Riječ je bila u Boga,i Riječ je bila Bog.Ona je bila u početku u Boga.Sve je kroz nju postalo,i ništa od onoga što je postalo nije postalo bez nje.U njoj je bio život i život je bio svijetlo ljudima.I svjetlo se svijetli u tami i tama ga nije obuzela.

25.01.2006.

1.Ivanova 1:9

Ako priznajemo svoje grijehe,vjeran je i pravedan da nam oprosti naše grijehe i očisti nas od svake nepravde.

22.01.2006.

Matej5/38...

Čuli ste da je rečeno:"Oko za oko",i,"zub za zub".A ja vam kažem:Ne opirite se Zlome.Nego udari li te ko po tvom desnom obrazu,okreni mu i drugi...

11.01.2006.

Marko 7:6,7

Isus(Isa) im odgovori:Dobro je prorokovao Izaija o vama,licemjeri,kako je pisano:

Ovaj me narod usnama poštuje,a srce mu je daleko od mene.Uzalud me pak oni štuju,naučavajući nauke-naloge ljudske.Napustili ste zapovijed Božiju i držite predanja ljudska.I govorio im je:Lijepo vi to zapovijed Božiju dokidate da biste predanje svoje održali.

08.01.2006.

Psalam 107/2

Hvalite Gospoda,jer je dobar,jer njegova dobrota traje vječno!

08.01.2006.

Zakon i vjera

Nitko se neće opravdati zakonom pred Bogom,jer "Pravednik će živjeti od vjere".
Galaćanima 3/11

08.01.2006.

Matej24/35

Nebo i zemlja će proći ali moje rijeći neće proći.

08.01.2006.

Propovijednik 3/1

Postoji određeno vrijeme za sve.Ima vrijeme za svaki događaj pod nebom.

08.01.2006.

Izreke 15/3

Oći Gospoda na svkom su mjestu,gledajući zle i dobre.

08.01.2006.

Izreke 14/34

Pravda uzvisuje narod a grijeh je sramota bilo kojem narodu

08.01.2006.

Extrem word

Isus je rekao:
Voli Boga svoga svim srcem svojim,svom dušom svojom,svom snagom svojom,a bližnjega svoga kao samoga sebe.

06.01.2006.

Sveto pismo

Iznad ovoga nema zakona.


Noviji postovi |

Biblija
<< 11/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

Blogovi o bibliji...
* Боже наш, слава Теби! Otvorite u novom prozoru
... nego zelim slaviti Boga naseg Stvoritelja u najelementarnijem obliku vjere jer sva mudrost je u ljubavi prema Bogu i vjeri u spasenje kroz Isusa Hrista. Isus je isto postio dok je na zemlji bio. И ...
http://pravoslavlje.blogger.ba/ - 38 KB - Brzi uvid
* Apokalipticar Otvorite u novom prozoru
... bicu u paklu, inace u raju. Ja, u to nekako i ne vjerujem. A, i da vjerujem, sta bih imao od toga. Ustvari, Isus je rekao: Kome je malo dano, nece biti bijen, ali onaj kome je dano i nije isupunio, ...
http://apokalipticar.blogger.ba/ - 13 KB - Brzi uvid
* ISLAM !!! Otvorite u novom prozoru
... Sta kazu muslimani o Isusu? Muslimani veoma postuju Isusa i njegovu majku Mariju. Casni Qur´an nas izvjestava da je Isus kroz jedno cudo bez oca dosao na svijet. "Isaov slucaj je u Allaha isti kao i ...
http://porobic.blogger.ba/ - 27 KB - Brzi uvid
* Bog. Otvorite u novom prozoru
... Isus je umro za ljudsku rasu, zbog njenih grijeha, ali ipak svi griješe. Dok je on visio na krstu, vi ste griješili. Griješite i dan danas. Svi griješite ponekad, htjeli vi to ili ne. Isus je bio ...
http://bog.blogger.ba/ - 24 KB - Brzi uvid
* Da ViNčIJeV KoD Otvorite u novom prozoru
... prostitutka...Plemićka kći koja je ustvari SVETI GRAL??? Isusovi potomci-ima ih još??? Dali ste čitali ovu knjigu? Molim vaše mišljenje... A Braunovo je očito da je Bog samo zabluda...A kršćanska ...
http://sofie.blogger.ba/ - 6 KB - 27.03.2006 - Brzi uvid
* Roma Ministry Otvorite u novom prozoru
... Bibliji. U ime tvoga Sina Isusa, amen." Ako si iskreno molio ovu molitvu, Isus je došao u tvoje srce, jer je obećao da će to uraditi ako ga mi samo pozovemo. Rekao je: "Evo, stojim na vratima i ...
http://romaministry.blogger.ba/ - 28 KB - Brzi uvid
* El-Mudzahid Otvorite u novom prozoru
... svako ljudsko biće. "Zašto sam stvoren? Zašto sam ovdje? Šta radim na ovom svijetu? Zašto me je Bog stvorio?" Ova pitanja, su pitanja o kojima svako od nas razmišlja u jednom trenutku svog života. ...
http://elmudzahid.blogger.ba/ - 33 KB - Brzi uvid
* Duhovna strana Otvorite u novom prozoru
... i pouzdanju Utjesitelja Duha Svetoga. Shvatices, da sve ono sto ti smeta i sto te povrjedjuje, prilika je Bogu da ti pomogne i da se proslavi. Trnje ce u tolikoj mjeri biti bodljikavo u kolikoj mjeri ...
http://duhovnastrana.blogger.ba/ - 21 KB - Brzi uvid
* Biblija Otvorite u novom prozoru
... sve sto sja" 08.03.2006. Ko brine,koga je briga? Koga je briga? Postavljeno u 19:35, 0 komentar(a), print, # 02.03.2006. Tko je tvoj Bog???* ???* Postavljeno u 22:38, 2 ...
http://biblija.blogger.ba/ - 14 KB - 13.03.2006 - Brzi uvid
* SeCrEt!!! Otvorite u novom prozoru
... bojama, napetostima je jedna stvar no kako stvari stoje kultura je sama sebi svrhom. Ona ne služi čovjeku da ispunjava njegove potrebe nego pojedinac hvata korak sa "standardom". Isus je rekao: "Što ...
http://kolica.blogger.ba/ - 241 KB - Brzi uvid


Large Visitor Globe
widgeo.net
free counters
MOJI FAVORITI

Free Guestbook
My Guestbook Create your own visitor map!
BROJAČ POSJETA
136686

Powered by Blogger.ba

<BGSOUND src="NAME OF FILE">